Teško dišem, ne mogu da izgovorim više od nekoliko riječi, a da se ne zakašljem, ali živ sam. Ova bolest ubija, traži način da se uvuče tamo gdje će sigurno ubiti. Osnovni cilj je uništenje. Nema zavaravanja i priče o lakim prehladama.
Ovo su upozoravajuće i otrežnjujuće riječi dr Aleksandra Ivkovića, specijaliste radiologije iz Niša, koji je na svom blogu detaljno, iz dana u dan, opisivao svoju borbu s koronavirusom, kojim su zaraženi njegovi sinovi i cijela porodica. Temperatura, znojenje, nepodnošljivi bolovi u glavi, povraćanje, gubitak svijesti, vjerovanje da će umrijeti, samo su neki od problema s kojima se danima borio, a Kurir prenosi ovu potresnu priču.
1. dan
Preko dana je bilo u redu. Uveče počinje groznica. Vrlo jaka. Temperatura nije visoka, tek 37,4. Mlađi sin tokom noći ne može da diše. Stariji 39,2 temperatura.
2. dan
Svako kretanje predstavlja problem. Kašalj povremeno, ali nije jak. Uradim CT. Obostrano teška pneumonija. Preko noći imam stres koji dovodi do tahikardije od preko 200. Potpuni gubitak snage. Kašalj jači.
3. dan
Bez snage. Odlazak do kupatila uz napor. Malo duže stajanje od jednog minuta dovodi do vrtoglavice. Bubrezi bole.
4. dan
Kiseonik. Teško dišem. Mogućnost kretanja minimalna. Nakon deset sati udisanja kiseonika stanje se popravlja. Tokom noći dominira jak, skoro neizdržljiv bol u leđima. Povremeno grčevi u nogama. Često probodi u mišićima.
5. dan
Budim se i imam utisak da sam zdrav. Odjednom se sve ruši. Ne mogu da dišem, ne mogu da hodam, ne mogu baš ništa. Traje skoro osam sati. Na kiseoniku sam. Skoro sam ubijeđen da umirem. Onda uveče odjednom pristojno stanje. Odjednom sam gladan.
6. dan
Počelo je naglim buđenjem sa napadom groznice i skokom temperature na 38. Oko 13 sati sam ukućanima, koji su svi bolesni, objasnio sve u vezi s mojim grobnim mjestom i sahranom. Oko 18 sati sam počeo da se znojim. Presvlačim se četiri puta. Počinje glava da boli. Sve vrijeme boli koža. Ubo sam prst da izmjerim šećer, to je bilo kao da sam zario usijan nož.
Najgori je 7. dan – za minut od zdravog do bolesnog
Najgori dan, kako je dr Ivković opisao, bio je sedmi. Nekoliko dana nakon toga je pisao:
– Budim se, imam utisak da sam zdrav. Tako traje nekoliko sati. Idem do kupatila. Odjednom jedan jak napad, gušenje, strašno znojenje, gubljenje svijesti. Za minut od zdravog u smrtno bolesnog. Nakon nekoliko sati sam svjestan, ali potpuno slomljen – napisao je on. Gušenje i poremećaj svijesti je doživio ponovo.
Dr Ivković tek nedavno uspio je da ostane na nogama dovoljno da se obrije i to smatra velikom pobjedom:
– Budi me glavobolja. Po podne nešto novo. Proliv. Kao da je bilo malo svega ostalog. Uspio sam da se obrijem nakon deset dana. Računam to u još jednu pobjedu. Uspio sam da ostanem na nogama dovoljno da se obrijem. Zvuči nekome smiješno, ali je velika stvar za svakoga ko se ikada našao u sličnoj situaciji.
Dr Ivković kaže da je od zdravlja veoma daleko i da će proći mjeseci dok se ne oporavi:
– Siguran sam da će neke posljedice ostati. U kakvom stanju su mi pluća, plašim se i da saznam. A što se tiče maloumnika koji ne vjeruju u viruse, pozivam ih da prođu ovo što sam prošao i prolazim. Svako ko poziva da se ne nose maske trebalo bi da bude uhapšen i otjeran na robiju za organizovano širenje zaraze. Ne treba imati milosti – upozorio je Ivković.
Izvor: Kurir