Milica Todorović nedavno se, poslije tri nedjelje pakla, konačno izliječila od koronavirusa, koji je u njenom slučaju bio veoma težak. Pjevačica je skoro 20 dana imala visoku temperaturu koju nikako nije mogla da skine, pa čak ni pomoću lijekova. Iako je sada konačno dobro, Milica otkriva da je u jednom trenutku bila jako uplašena i da je poklekla, da je često plakala i da joj je najteže bilo kada je viđala veliki broj ljudi koji u teškom stanju dolaze u bolnicu. Otkriva i da joj je teško palo kada se zarazila i njena majka Jasmina, ali da su upravo njih dvije, zajedno sa Slavicom Ćukteraš, bile najveća podrška jedna drugoj.
Kakav je bio osjećaj kada si saznala da si poslije skoro tri nedjelje negativna na koronu?
– Mnogo sam bolje i psihički i fizički jer sam, dok sam imala koronu, stalno bila u nekom strahu zbog ljudi koji su bili sa mnom u periodu dok nisam znala da imam. Sada sam sretna što sam zdrava i što je sve prošlo. Nastavljam da vodim računa o svom zdravlju, da nosim masku ako izlazim napolje i poštujem socijalnu distancu.
Kako si se zarazila?
– Mislim da niko ne zna kako je dobio ovaj virus. U Kruševcu sam bila skoro mjesec dana tokom vanrednog stanja, nije mi bilo ništa. Nakon toga, vratila sam se u Beograd i normalnom načinu života, imala sam i nastupe. Gdje sam pokupila koronu, zaista ne znam, niti da li mi je neko prenio. Očigledno se tada nismo dovoljno čuvali jer smo svi mislili da je sve prošlo, a nije.
Koji su bili prvi simptomi?
– Bila sam jako malaksala i dobila sam temperaturu koju nisam uspjela da skinem nekoliko dana. Potom je počela i glava užasno da me boli i potpuno sam izgubila snagu.
Kako si reagovala kada si saznala da si pozitivna?
– Nisam paničar, što je u ovoj situaciji dobro. Kako nisam imala neke jače simptome, nisam paničila, samo sam željela da sve prođe što prije jer me je temperatura mučila skoro dvije i po nedjelje. Nisu mi pomogli ni lijekovi, a ni infuzije koje sam primila. Samo kad je sve gotovo. Najgore mi je bilo kada sam išla iz bolnice u bolnicu na analize. Tada me je jedino i obuzimao strah jer sam gledala mnogo ljudi koji dolaze, i to sve dok sam čekala svoj red. Počela sam da plačem koliko sam se uplašila od te nemoći.
Šta ti je prolazilo kroz glavu? Da li si pomišljala da ćeš možda morati u bolnicu?
– Rekli su mi da ću u bolnicu biti smještena samo ukoliko imam upalu pluća. Rendgen je pokazao da je sve u redu i da ću se liječiti kod kuće.
Otkud ti i Slavica Ćukteraš zajedno u izolaciji?
– Mi smo u razmaku od dva dana saznale da smo pozitivne i odlučile smo da ostanemo zajedno kako bismo jedna drugoj pomagale ako se situacija pogorša. U ovakvim trenucima, osim nekoga da vam doda nešto jer ne možete da ustanete, trebate da imate i nekoga s kim ćete da se smijete, plačete ili jednostavno da budete podrška jedno drugom.
Pisalo se da te je grizla savjest što je i tvoja majka zaražena, te da si joj ti prenijela koronu, da li je to tačno?
– Ne možete da znate ko je kome prenio ili prvi dobio.
Koliko ti je značilo to što su upravo mama i Slavica bile s tobom?
– Mnogo nam je bilo lakše što smo zajedno. Koliko god da nam je bilo teško i bolno, opet smo imale jedna drugu i posljednji atom snage smo koristile da se smijemo.
Šta si prvo uradila kada si saznala da si negativna?
– Nećete vjerovati, ali našminkala sam se i mnogo sam bila srećna.
Izvor: Kurir