Senad Dautović (33) iz Novog Pazara bez trunke razmišljanja pomogao ženi koja je prestala da diše iako je znao da je zaražena. I, srećom, nije se inficirao, ali ona je nažalost umrla 15 dana kasnije…
Volontiranje
– Kolega volonter Senko Župljanin i ja bili smo ispred internog odjeljenja kad je hitna služba dovezla stariju ženu koja je bila u jako teškom stanju i koja je, rekli su nam, bila pozitivna na koronu. Nas dvojica trebalo je da je prebacimo do crvene zone, ali je žena u jednom trenutku prestala da diše… Počela je panika, trenuci su odlučivali da li će preživjeti ili umrijeti.
Senko je počeo da doziva doktore, ja sam u trenutku, bez velikog razmišljanja, dao ženi vještačko disanje, žena je počela da reaguje, otvorila je oči, bila je živa… Ubrzo smo joj uključili kiseonik iz boce koju je donio Senko – prepričava za Kurir dramu Senad. Dani kad se desila ova drama bili su svakako najteži u Novom Pazaru. Pred bolnicu je stizao sve veći broj zaraženih ljudi koji su bili u vrlo teškom stanju, uplašeni, neki su kolabirali. Senad i Senko bili su u grupi od pedesetak volontera koji su se trudili da pomognu koliko mogu ljekarima i ostalom osoblju bolnice.
Sekunde odlučivale
Senad dodaje da, u trenucima kad su sekunde odlučivale o životu i smrti, nije razmišljao ni o koroni ni o opasnosti da i sam oboli.
– Gledao sam kako da joj spasim život. Nas dvojica smo uradili ono što smo znali i umjeli, poslije su već pristigli i ljekari i preuzeli ženu – kaže Senad.
Emocije su ga stigle tek kasnije, ali ne zbog straha od korone, nego kad je shvatio šta je uradio, da je upravo spasao život.
– Plakao sam kao dijete kad sam došao sebi. Ubrzo je došao i koordinator kovid bolnice Mirsad Đerlek, zahvalio mi za ono što sam uradio. Ubrzo sam se i testirao, i negativan sam, nisam se, srećom, inficirao. Ali to mi u tim trenucima zaista nije bilo važno – kaže Senad.
Petnaestak dana kasnije Senad i Senko dobili su vijest da je žena koju je Senad spasio, nažalost, preminula jer je pored korone imala i više pridruženih bolesti.
– Bilo nam je vrlo žao zbog toga, nadali smo se i vjerovali da će preživjeti. Gledali smo kako ljudi umiru, kako se muče, bore za vazduh… Sve je to bilo jako teško, ali ipak smo ponosni na sebe što u tim trenucima nismo sjedili kod kuće, nego smo pomagali koliko smo mogli – kažu uglas Senad i Senko.
U međuvremenu, Senad, koji kao podstanar s porodicom živi u Novom Pazaru, mjesec dana je radio kao radnik obezbjeđenja u bolnici, ali mu je krajem jula istekao ugovor. Momak koji je prije nekoliko godina pobijedio tumor, imao tešku operaciju, sada traga za poslom, uz preporuku ljekara da ne smije da radi teži fizički posao. Otac dvoje djece i porodica žive od plate koju zarađuje njegova supruga.
Izvor: Kurir