Nadežda Biljić osjeća se loše otkako ju je Toma Panić prevario u rijalitiju sa Paulom Hublin. Pjevačica je iznijela detaljno u kakvom je stanju poslije svega.
Kako si?
– Loše, na lijekovima, na infuziji, na insulinu… Šećer mi varira, raspoloženje takođe.
Kakav je sada tvoj plan?
– Plan je bio da ga sin i ja sačekamo, da nastavimo gdje smo stali. Da se vjenčamo, da mu rodim još djece. Ali, budući da je on porušio sve i pogazio riječi i obećanja, od toga nema ništa. Sada mi je plan da mu zabranim da viđa Longa i uopšte da nam prilazi.
Sinu ste dali ime Longo, kako vam se zvao pas. Zbog čega ste mu dali to ime?
– Nismo mu dali ime po psu, već smo psa nabavili prije nego što smo dobili dijete. Toma je u Kini upoznao jednog čovjeka koji se tako zove i dogovorili su se da će Toma ukoliko prvi dobije sina nazvati ga Longo po njemu i obrnuto. Desilo se da se naš sin prvi rodio, pa smo se držali tog dogovora. Inače nam se ime jako dopalo, unikatno je i lijepo. Nikada se nisam pokajala, jer je Longo smisao mog života. On je nešto najljepše što mi se desilo.
Mnogi su komentarisali da nije trebalo da mu oprostiš batine. Da li se kaješ zbog toga?
– Okolnosti su bile takve, ali se on poslije toga promijenio. Moja trudnoća ga je promijenila, poželio je porodicu sa mnom. Doselio se u Valjevo i živio je sa nama. Moji roditelji su ga prihvatili kao svoje dijete. Osjetio je porodičnu idilu i sreću, koju prije možda nije imao. Mislila sam da je to to.
Zbog čega je on sve to odbacio?
– Nas dvoje se jesmo svađali. I u Zadrugu ga baš nisam ispratila sa osmijehom, ali svi parovi imaju nesuglasice. Nakon porođaja sam upala i u postporođajnu depresiju. Dobila sam šećer, zbog čega ću do kraja života biti na insulinu. Brinula sam zbog sina koji je rođen u sedmom mjesecu, od koga sam bila razdvojena četiri mjeseca, koliko je on proveo u inkubatoru. Doktori nisu davali dobre prognoze, a ja nisam znala hoće li preživjeti. Normalno je da se to sve odrazilo na mene i na moje stanje. Ne kažem da sam bila idealna, ali je on trebalo da bude dio te priče i da me razumije. A ne da me vara, čim mu se ukaže prilika.
U kakvim si odnosima sa Tominom majkom?
– Ni u kakvim. Ne čujemo se. U početku me je podržavala, a sada nismo u dobrim odnosima. Ona je na strani svog sina i to je to. Opravdava sve njegove postupke, i nas dvije nemamo o čemu da pričamo.
Kakvo je sada stanje malog Longa? Šta kažu ljekari?
– Longa sam rodila na početku sedmog mjeseca, hitnim carskim rezom. Rođen je bez jednjaka i od tada hranu uzima preko sonde, koja mu je ubačena kroz nosić. Napreduje, ali slabo. Vodim ga na kontrole i nadam se da će sve doći na svoje, kada jednjak bude sazreo.
Mnogi su te osudili da pokušavaš da manipulišeš Tomom preko djeteta…
– Ne manipulišem, jer dijete sve osjeća budući da smo nas dvoje povezani. Ja i da odem u kafić i tamo plačem, on će to osjetiti i plakaće. To je prosto tako.
Sa druge strane, drugi komentarišu da ti je odnos sa ocem djeteta bitniji od zdravlja tvog djeteta…
– Nije mi bitniji, ali mi je bitan. Ja dijete nisam rađala sebi, već nama. Ja sam željela porodicu, a ne da sama podižem dijete, što će se na kraju i desiti. Potičem iz porodice gdje se roditelji obožavaju i dan-danas, a u kojoj smo rođeni brat i ja. Nisam željela drugačiju zajednicu.
Šta bi rekla Tomi, da možeš?
– Svašta. Zapravo, ne znam šta bih mu prije rekla.
Izvor: Alo.rs