Djetinjstvo Džeja Ramadanovskog bilo je veoma teško. Nakon razvoda roditelja živio je sa bakom (sestre su ostale sa majkom, a on je priprao ocu), a odrastao je i po vaspitno-popravnim domovima.
– U knjizi ću opisati taj period u popravnom domu. Već sada znam da će knjiga imati 101 stranu. Uveče kad legnem, kroz glavu mi prolaze razne slike iz prošlosti. Često sanjam popravni dom. Za sve vrijeme mog boravka tamo, majka me nijednom nije posjetila, dolazio je samo otac – ispričao je Džej Ramadanovski nedavno u emisiji “Balkanskom ulicom”.
– Koncert na Tašmajdanu za mene je bio najemotivniji ikada, tada se keva pojavila sa cvijećem koje je sadila u svojoj bašti. Sestre su bile kod nje, a ja kod oca. Ona nije voljela da dolazi na koncerte, jednostavno je bila takva žena, zato mi je koncert na kome se pojavila ostao u posebnom sjećanju – rekao je Džej.
Koncert koji je dobro zapamtio održao je 13. septembra 1991. godine i to veče bila je najava blistave karijere Džeja Ramadanovskog koji je nerijetko kao drugu majku navodio i svoju učiteljicu.
– Džej je išao kod nas u školu, učiteljica mu je bila Danica Pekić. Ona ga je na ulici našla uplakanog i dovela ga da uči školu. Govorio je da mu je ona kao majka i da nije bilo nje nikad ne bi izašao na pravi put. Kupila mu je knjige, odjeću i brinula o njemu. Bio je na jednoj proslavi škole, pa je o Danici kroz suze pričao, mnogo ju je volio… – ispričao je direktor škole „Braća Baruh” koju je pjevač pohađao.
Izvor: Telegraf.rs