Prašina je u zraku. Kao neka kobna oprena ovija razrušene zgrade. Još zlokobnije izgleda na slabim svjetlima koje dolaze s kamiona i bagera… Mnogi više nemaju što raditi po noći
Mrkli mrak. Nema struje. Cesta prema Petrinji je puna automobila. Gospodin Marović stoji na ogradi. Gleda s tugom u očima. Potpuno je sam u mraku. U pogledu mu se vidi očaj.
– Nitko mi nije došao od jučer. Potpuno sam sam. Prvi potres u ponedjeljak mi je srušio štalu. Kao da je nikada nije bilo. Došli su me jučer provjeriti i otada nisam vidio nikoga. A ovaj potres mi je srušio sve u kući, sav namještaj je pao, sve je popucalo – priča nam taj stariji gospodin.
Ne želi niti ime da mu se objavi. Rezigniran je. Ispred njegove kuće prolazi kolona ljudi koji idu u pomoć. A njemu nitko osim nas nije ni stao.
– Noćas ću spavati u automobilu, nemam gdje.
Tik što smo ga napustili i nastavili prema Petrinji, još jedan potres. Pa još jedan.
Loše vijesti stižu jedna za drugom. Upravo je preminuo još jedan čovjek. U Žažini su našli još jednog.
– Pokušavamo otkopati i spasiti staricu od 96 godina koja je ostala u ruševinama u jednom mjestu pored Petrinje – kaže nam Neven Putar iz HGSS-a.
Oni su tu sa 160 ljudi iz 18 stanica. Već su izvukli šestero ljudi, a mrak je pao.
Vatrogasci, oni i ostale službe provjeravali su do navečer sve lokacije na kojima bi moglo biti živih. U Petrinji udara još jedan potres. Ovaj od 3,9 stupnjeva po Richteru.
Na njega se više nitko i ne obazire. U gradu je puno mehanizacije i ljudi iz raznih službi. Skidaju dimnjake, raščišćavaju ceste. Čak je i previše ljudi stiglo u Petrinju. Previše civila je pokušalo pomoći. Vozač iz Dubrovnika je dovezao pomoć, navijačke skupine su s lopatama, teška mehanizacija čisti ulice. Prašina je u zraku. Kao neka kobna oprena ovija razrušene zgrade. Još zlokobnije izgleda na slabim svjetlima koje dolaze s kamiona i bagera. Policija je morala apelirati na sve da više ne dolaze. Prometnice su zakrčene, mnogi više nemaju što raditi po noći jer je i za njih preopasno.
– Znam da svi žele pomoći, ali sada službe moraju odraditi svoj posao. Apeliramo na građane da ne dolaze – kaže Vlado Kovalčik iz PU sisačko-moslavačke.
Dok nam je to govorio, zatresao nas je još jedan potres od 3,8 stupnjeva. Svi su nastavili raditi kao da nije bio.
– Evo ga, još jedan – kratki je komentar koji je netko povikao.
U sportskoj dvorani na samom rubu Petrinje se spremaju kreveti za one koji neće imati gdje prespavati. Stigli su i šatori koji će biti na livadi i parkingu ispred dvorane. Jedan od izviđača koji su došli pomoći kaže nam da su čekali dva sata duže od roka kada su trebali doći. Jednostavno je cijeli put prema Petrinji začepljen.
U susjednoj Glini je pravi užas. U mjestu Majske poljane je čak pet žrtava.
– Strašno je. Kuće su samo legle. Sve je srušeno. Ovo je siromašan kraj i još nas je ovo pogodilo. Išli smo odnijeti pomoć jednoj ženi i onda smo saznali da joj je sin poginuo. Ne znam kako ćemo ovo sve zajedno izdržati. Imam osjećaj da ću se samo srušiti – kaže nam dogradonačelnica Gline Branka Bakšić Mitić.
I u Glini nema zgrade koja nije oštećena. Ljude koji su ostali bez domova su smjestili u drvni centar. Na kraju jedne ulice okupilo se 20-ak očajnih stanovnika. Čekaju još pomoć dobrih ljudi. Ali ona će stići tek sutra. Najavljena je, kamioni su krenuli. Ali napaćenim ljudima je već svega previše. Okupili su se oko vatre koji su zapalili u kotlu.
– Ovdje smo i gladni i smrzavamo se. Nisu nam došli volonteri. Ne znaju postojimo li mi uopće – kaže nam Ivana.
A noć traje. Ali gora od hladnoće je neizvjesnost. Nitko ne zna koliko će i kakvih potresa još biti tijekom noći. Ni što donosi jutro.
Volonteri koje smo sreli došli su iz Gline. Kaže da ih nitko nije uputio da trebaju pomoći ikome. Poslali su ih centar u Petrinji. Ipak je situacija kaotična.
24sata.hr