Na današnji dan, prije 78 godina, u Tuzli se odigrao jedan od najkrupnijih primjera humanosti u istoriji Južnih Slovena. Na pravoslavni Badnji dan, Ustaški Tajni odbor za istrebljenje Srba i Jevreja u Tuzli planirao je da minira Saborni hram Uspenja Presvete Bogorodice i p…e okupljene vjernike, a planirane su masovne l…..e i odvođenje koncentracione logore.
Za ovu informaciju je saznao tuzlanski muftija Muhamed Šefket ef. Kurt koji je, sa grupom uglednih Tuzlaka, zatražio hitan prijem kod njemačkog komandanta grada, potpukovnika Wista, i od njega energično zahtijevao da spriječi ovaj p…lj, jer će se u protivnom svi muslimani pobuniti i pridružiti partizanskim jedinicama.
Meša Selimović je zapisao da je muftija Kurt bio dinamičan, neustrašiv i plemenit čovjek, te naveo da je na njegovu dženazu došlo desetak hiljada ljudi, među kojima najviše Srba, seljaka iz okoline Tuzle. Tada je uslišena molba protojereja Đorđa Jovanovoća da on bude taj koji će dočekati tabut s efendijinim tijelom i položiti ga u kabur.
Njemačka komanda je, iz svojih interesa, odmah istakla plakat sa upozorenjem da – “niko ne smije nikoga z…..i, oduzimati ili rušiti tuđu imovinu i dirati živalj koji slavi”. Zahvaljujući angažmanu muftije Kurta, u Tuzli nije bilo masovnih z….a. Ovaj događaj je centralno historijsko mjesto odbrane zajedničkog života u Tuzli i regiji.
Muftija Šefket-efendija Kurt sa sinovima, 1915.
Momčilo Peleš zapisao da je Tuzla, preko istaknutih muslimana, kao što je bio muftija, spašena da ne postane poprište masovnog z…a.
Šefket Efendija Kurt je rođen u Mostaru, a odrastao u Travniku gdje je završio osnovnu školu. Studirao je u Istanbulu i Damasku, a po povratku u BiH, radio je u Travničkoj medresi i bio imam Hadži Alaj-begovoj džamiji. Potom je postao muftija banjalučki, a iz Banje Luke je po službenoj dužnosti 1925. godine premješten u Tuzlu.
Uprkos svojim nadčovječanskim zaslugama za srpski narod, Muftija Muhamed Šefket-efendija Kurt, nema ni ulicu, ni trg, a kamoli spomenik ni u jednom gradu u Srbiji, Crnoj Gori, ili Republici Srpskoj.
Meša Selimović je zapisao da je muftija Kurt bio dinamičan, neustrašiv i plemenit čovjek, te naveo da je na njegovu dženazu došlo desetak hiljada ljudi, među kojima najviše Srba, seljaka iz okoline Tuzle. Tada je uslišena molba protojereja Đorđa Jovanovića da on bude taj koji će dočekati tabut s efendijinim tijelom i položiti ga u kabur.
Momčilo Peleš zapisao da je Tuzla, preko istaknutih muslimana, kao što je bio muftija, spašena da ne postane poprište masovnog zločina.
“Ima ličnosti koje u kriznim situacijama reaguju ljudski, nevođeni nikakvom ideologijom osim svog ličnog poštenja. Takav je bio muftija Kurt. (…) Najveća nesreća je z….a njegovim Tuzlacima Srbima – potpuno uništenje Srpske varoši i Pravoslavne crkve. Otišao je u Gestapo i po cijenu svog života z….o da će svi Muslimani u šumu ako bude odmazde nad Srbima. Uspio je. Nije pakleni plan ustaša i Nijemaca ispunjen. Njemu to nije bilo teško, jer je govorio uvijek u Aljinoj kafani da je loš čovjek za koga ne postoji nešto zbog čega je spreman da umre. Ostavio je za sobom neizbrisiv trag dobrog i poštenog čovjeka. On je bio častan primjer koji treba da služi, a dobrim djelima da se pomogne drugima. Sa ovog svijeta otišao je čista obraza”, kazao je svojevremeno o muftiji prof. dr. Mustafa Šehović.
Uprkos svojim nadčovječanskim zaslugama za srpski narod, Muftija Muhamed Šefket-efendija Kurt, 78 godina nakon svoga plemenitog djela, nema ni ulicu, ni trg, a kamoli spomenik ni u jednom gradu u Srbiji, Crnoj Gori, ili Republici Srpskoj, što predstavlja kolosalnu sramotu u srpskoj kulturi sjećanja.
Priredio: Vuk Bačanović (Preokret), Foto: Tviter, porodica-kurt.com