BEOGRAD – Brena Nacionale iliti Lepa Brena svojevremeno je otkrila kako je dobila čuveni nadimak i koja dva čovjeka su zaslužna za to.
Njeno pravo ime je Fahreta a nadimak Brena dobila je 1975. godine, još u srednjoškolskim danima. Za sve je kriv njen košarkaški trener, što je Brena ispričala u dokumentarnom filmu “Lepa Brena – godine Slatkog greha”, koji je prikazan na TV Prva.
Ona je tada ispričala sljedeće: Počela sam aktivno da treniram košarku. Na košarkaškom terenu je i nastao moj današnji nadimak Brena. Nadimak mi je dao moj tadašnji košarkaški trener, Vlada Bajer. Treneru je bilo komplikovano da me doziva: “Fahreta, Fahreta!” Igrala sam centra ili beka. Moje koleginice bile su Mila, Kata… Sve neka kratka imena. I kaže on meni: “Ja ću tebe zvati Brena”. Ja kažem: “Ko je ta Brena?!” Kao prvo, glupo ime. Mislim, od svih imena koja su mogla biti ljepša – ispričala je Brena.
– U Bosni, to je bio sinonim za lijepu djevojku. Uvijek sam voljela da se ističem, da se izborim za svoje mjesto pod suncem. Ma, bila sam kao šilo! Zato sam se i našla pod košem, s loptom u rukama. Tu je došao do izražaja i moj smisao za realnost. Shvatila sam da nisam dovoljno talentovana za košarku i da će uvijek biti boljih od mene, koje neću dostići. Kada me je kasnije Saša Popović pitao imam li neki nadimak, sjetila sam se tog događaja, i tako postala – Brena.
Čuveni TV voditelj, pokojni Milovan Ilić Minimaks, 1981. godine dodao joj Lepa i ostalo je historija. Brena je decenijama kasnije prokomentarisala i to Lepa…
– Nisam volehla to Lepa jer nisam mislila da sam luhepa na taj način – otkrila je tada Brena.
Međutim, riječ brena u Bosni koristi se i za drvenu posudu poput ove u kojoj su žene nekada sa izvora dovlačile vodu u kuću.
Ta posuda bila je izrađena od drveta, ličila je na duguljastu bačvicu ili burence, ali nije bila tako obla, već više duguljasta da bi lijepo legla na leđa jer se nosila na ramenu.
U centralnoj Srbiji voda se u stara vremena sa izvora u kuću najčešće nosila u testijama, glinenom vrču.
Danas su ovakve posude veoma vrijedne i služe kao ukras u etno-selima i kućama kao spomen na vremena kada se teško ali vjerovatno i ljepše živjelo.
Izvor: Kurir