Potresena vršnjačkim nasiljem, Jelena Karleuša je otkrila da se sa istim problemima borila i ona u toku školovanja. Tim povodom napisala je otvoreno pismo i otkrila sve.
Naime, pjevačica je na ovu temu prvi put progovorila, i otkrila pakao kroz koji je ona prošla.
Svoje otvoreno pismo posvetila je djeci i naslovila ga “Djeco, pročitajte”.
Njenu ispovijest prenosimo u cjelosti:
“Bila sam izuzetno visoka djevojčica u osnovnoj skoli, djelovala sam starije, tako da sam bila stalno na meti djece iz starijih razreda. Uglavnom agresivnih dečaka. Moje čudno prezime je takođe bilo problem. Pošto sam bila izuzetno hrabra djevojčica, nasilnici su mi prilazili grupno na odmoru. Nikako pojedinačno. To je njihov način. Okruže žrtvu i kreće maltretiranje. Mene su šutirali i čupali za dugu kosu, pljuvali i vrijedjali. Niko mi od druge djece nije pomagao a ja po nekom nepisanom dječijem pravilu, nisam govorila ni nastavnicima ni roditeljima. Odlučila sam da se borim i izborim sama. U odjeljenju u koje sam išla imali smo i dva autistična djeteta, Jelenu i Nenada. Bila sam jedna vrsta zaštitnika te djece koju su takodje maltretirali pa sam i zbog njih dobijala batine na odmoru. Najviše je stradao Nenad kome je od udaraca pesnicom u glavu tekla krv iz ušiju dok je on vrištao! Pošto sam jedina htjela da mu brišem krv, djeca su se smijala i govorila da smo muž i žena. Jednom prilikom poslije žestokog maltretiranja Nenada prije časa, kada je učiteljica Sonja ušla u učionicu, podigla sam dva prsta i ispričala ko ga je sve tukao i kako. Učiteljica nije učinila ništa, a mene su mali skotovi za kaznu napali, šutirali i pljuvali na prvom sljedećem odmoru. Osnovne škole se sjecam kao pakla”, rekla je Jelena a onda objasnila šta se dešavalo u srednjoj školi.
“Kad sam krenula u prvi razred gimnazije, imala sam vec 180 centimetara i izgledala sam kao plavokosi vanzemaljac. Svaki prilazak školskom dvorištu punom dece je bio stresan. Toliko stresan da me je majka ispisala poslije izvijesnog vremena i promijenila sam školu. Ubrzo sam snimila prvi album i moj život ja krenuo dalje. Nekog bi to sve slomilo, mene je srećom ojačalo. Zbog lošeg iskustva koje sam imala, moju djecu sam upisala u privatnu skolu jer smatram da su veoma osjetljive i da nisu jake kao njihova mama u istom tom dobu. Evo i poruka za Nenada K, nadam se da je živ i zdrav, žao mi je sto je preživeo grozno višegodišnje mučenje i žao mi je sto više nisam učinila da ga zaštitim. Nikada ga nisam zaboravila. Njegovo mučenje je lajtmotiv mog djetinjstva. Zbog sve ugrožene djece, koja nisu borbena i jaka kao ja sto sam bila, podižem glas za njih! Ovo je veliki društveni problem koji dolazi iz kuće,jer su djeca napadači slika i prilika roditelja koji su ih takvim napravili! Vrlo sam za to da se kaznjavaju i maloljetni delikventi i zaposleni u školi koji ne reaguju i roditelji koji su odgovorni za ponašanje te djece! Moraju da se donesu hitni zakoni!!!!”
novi