Ana Bekuta oprostila se od kolege i prijatelja Marinka Rokvića na komemoraciji u sali radio Beograda, a njene riječi rasplakale su mnoge.
Naime, Ana je govorila o tome kako je svog porodičnog prijatelja Marinka izgubila 6. novembra, pa se prisjetila zajedničkih trenutaka.
Pjevačica je tokom govora istakla je da je više dobrih pjevača nego očeva, pa to naglasila ispred pjevanja.
– Mi postajemo ponovo djeca, bespomoćna, ranjena i očajna. Kao kad smo se prvi put izgubili u nekoj velikoj prodavnici ili na vašaru. Kada umre otac, to je kao da smo u toj prodavnici, izgubljeni, naš otac nas neće uzeti na ramena. Taj put moramo tražiti sami. Umro je i pjevač i glas i pjesma, ali prvo da kažem – otac. Svojim očima godinama sam gledala kakav otac je bio, zato je dozvoljeno da njegovi sinovi budu uplakana djeca.
– Estrada je za mnoge sjaj, pjesma i blještavilo, mi koji joj pripadamo, znamo da najčešće nije tako. To je rudnik, vaš otac je – Dario, Nikola i Marko, izlazio čistog obraza i čistih ruku, a to je gotovo nemoguće. Poznavala sam ga gotovo 40 godina, neprihvatljivo mi je da nismo negdje na slavlju, život tako nepravedno i okrutno prolazi. Ako me sada gleda, bio je nesvjestan divnih osobina. Beskrajno lijep, duhovit, šarmantan… Provodili smo vrijeme na pozornici, točkovima, na sceni i van nje, zajedno smo preletjeli planetu, tada 2004. godine sam ga upoznala do kraja kao čovjeka. Satima smo razgovarali, bili smo porodični prijatelji kakvi se rijetko nađu, izgubila sam velikog druga – rekla je Bekuta na komemoraciji kroz drhatavi glas.
Izvor: Kurir