Ceca Ražnatović uhapšena je i odvedena u Centralni zakon 2003. godine, u okviru akcije “Sablja”. U samici je provela tri mjeseca, sve vrijeme razmišljajući o djeci, zbog čega joj je još teže bilo.
Ona je otkrila kroz kakva iskušenja je njena porodica tih dana prolazila i sa čime se ona suočavala.
– Čak 150 policajaca je upalo u moju kuću. Nije bilo potrebe za tim, mogli su da me pozovu da dođem u stanicu! Mojoj Anastasiji su naslonili četiri duge cijevi na sljepoočnicu. Imala je samo četiri godine. Dok se sve to dešavalo, samo sam mislila na nju i Veljka. Srećom, moji roditelji su uspjeli da ih sačuvaju da ne slušaju laži o meni. Tasa i Veljko su godinama vjerovali da sam tih 121 dan bila na turneji po Americi – iskrena je Ceca, koja se se prisjeća i svoje prve noći u CZ.
– Bilo je strašno, nisam mogla oka da sklopim, samo sam plakala. Trideset dana sam bila u samici, bez prava na posjete, kantinu, advokate i sunce. Društvo su mi pravile bubašvabe. U ćeliji su bili krevet, stočić i klupica, a zidovi su bili ispisani stihovima iz mojih pjesama. Sjećam se da sam, kad sam to vidjela, pomislila:”Bože, kakva ironija”!
– Poslije mjesec dana sam dobila cimerku, pa sam imala s kim da pričam i plačem. Djeca su mi preživjela g…..u zbog “Sablje”. Poslije mog izlaska iz zatvora, svaki dan ih je zaustavljala interventna i izvodila iz auta. Sin Veljko nije mogao da se upiše u našu školu! Po zakonu je obavezno da dijete završi predškolsko, a njemu su dali dokument da nije podoban da se vrati među drugare, jer mu je majka hapšena u “Sablji”. To je diskriminacija.
Izvor: Kurir