Milan Stanković (34) u posljednje vrijeme je posvećen vjeri, često obilazi manastire i boravi u njima, a sada je prvi put govorio na ove teme.
Na pitanje kada je postao vjernik i šta je bilo presudno da se to desi, Milan je za Telegraf rekao:
– Kršten sam još kao beba da bih preživio, a preživio sam mnogo u svom kratkom životu. Svi mi imamo stremljenja, želje, planove, uspjehe, ideje. Velike darove mi je dao Bog, a s tim ide i veliki krst. Ali, u ludilu ovog vremena, duhovno slijepi, gluhi i nijemi, svegrešni, pale prirode, svi neminovno ozbiljno promašujemo i sa zakašnjenjem osjetimo da bez Logosa božjeg život nema života niti smisla. To su potvrdili svi koji se življenjem ozbiljno bave. Sve nauke, filozofije, revolucije, ideologije limitirane su okvirom stvorenog, bez pristupa tajni Tvorca, uzroka. A sve se na kraju završava Gospodom, jer kroz njega je sve i postalo.
Na priče da je navodno planirao da se zamonaši, Milan je rekao:
– Bezumni ljudi su i sveto monaštvo sveli na vijesti iz rijalitija, vračare i gatare. Taj jedini bunt i otpor koji je preostao čovjeku. Za početak, manastiri i svetootačko predanje su tu da nas uče i pomognu da postanemo hrišćani, što je vrhunska vrijednost. Biti istinski hrišćanin je stanje duha koje nadilazi vrijeme i nakon tjelesne smrti prelazi u vječno blaženstvo. Ali hajde za početak da naučimo da biti pravoslavni hrišćanin nije slobodan dan za jelo i piće za praznike, niti je brojanica okačena o retrovizor u kolima. Molim vas da se najprije upoznamo, pokajemo i izmirimo s Bogom.
Izvor: Telegraf.rs