Nemam krila da poletim na livade da ti sletim, selo maleno, cvijeće šareno. Amerika, Amerika zemlja velika, ali metar moga sela, Amerika cijela“, dio je pjesme koju u originalu izvodi Miroslav Ilić. Svaki put kad je komentariše, čuveni pjevač ne skriva da je u cjelosti autobiografska jer svoje Mrčajevce ne bi mijenjao ni za najveću svjetsku metropolu.
Ekipa Kurir Starsa posejtila je Ilićevo rodno naselje u opštini Čačak, gdje ga inače stanovnici doživljavaju kao velikog domaćina i skromnog čovjeka. Iako redovno dolazi u svoje selo, ovog puta ga nismo zatekli u njegovoj oazi mira.
– Dobar dan. Izvolite? Ilići nisu trenutno tu, bili su prije desetak dana – rekla je pjevačeva komšinica, a potom počela da ga hvali.ž
– Takvog čovjeka nigdje nema. Toliko je moćan, a skroman. Vidio je cijeli svijet, a najviše voli ovdje da dođe. Doduše, otkako mu je otac Života preminuo, slabije svraća, ali viđamo ga svaki put kad je tu. On je jedan gospodin, domaćin i ljudina. Slava ga nije promijenila, prema svima je isti. Voli da pomaže ljudima i njegova humanost nema mjerila – dodala je gospođa koja živi u kući pored.
Inače, Miroslav je na svom imanju napravio pravi luksuzni raj, pa je njegov posjed jedan od najljepših i najbogatijih u Mrčajevcima. Staru kuću je renovirao i podigao još jedan sprat, ali je i drugu fino uredio. U dvorištu je napravljen cvijetni vrt, a izgrađen je i veliki roštilj. Međutim, pjevač je mislio i na svoje unuke, kojima je obezbijedio i bazen.
– Sagradio je čudo. Prije nego što mu je otac umro počeo je da sređuje kuće. Ovu veću planirali su da sruše do temelja, ali su ipak odlučili da je samo dozidaju. Rođeni brat Mikijeve supruge Gordane je arhitekta i on je sve to osmislio. Obično kad ljeti dođu porodično, onda roštljaju, prave sjedeljke u dvorištu, okupljaju društvo. Svoje imanje ne bi prodao za milijarde jer mu je plac uspomena na oca i djetinjstvo, a čula sam da će se uskoro i preseliti tu – objasnila je komšinica.
Uprkos prirodnoj ljepoti u kojoj „slavuj iz Mrčajevaca“ uživa, redovno odlazi i u jednu kafanicu. Ako u rodni kraj dođe bez supruge Goce, obično ruča u centru naselja.
– Miroslav ovdje dolazi skoro svaki dan kada dođe. Obožava da jede kod nas. Voli da sjedne u baštu kada je lijepo vreme, poruči kafu i obavezno nešto od kuhane hrane. Voli pasulj, boraniju, grašak, ćufte… Sve što je kuhano – kaže jedna zaposlena, a sudeći po cjenovniku, glavno jelo košta od 200 do 300 dinara.
