Nema mnogo fudbalera – daleko manje onih koji imaju 18 godina iz Škotske – koji odbiju evropsku velesilu kada dođu.
Ipak, Aaron Hickey je učinio upravo to, odlučivši se da se pridruži klubu Serije A iz Bologne umjesto Bayern Minhenu iz Heartsa 2020. godine, kada su navodno bili oduševljeni i Aston Villa i dečački klub Seltic.
Ključni faktor u njegovoj odluci bio je to što ga je italijanska strana željela kao neposredan dio svog prvog tima, nakon samo 33 seniorske utakmice za Tynecastle.
Nakon što je premašio taj ukupan broj za svoj novi klub tako što je zakucao redovno mjesto u prvom timu u timu Serije A, 19-godišnjak je zaradio prvi poziv Škotske za prijateljsku utakmicu protiv Poljske u četvrtak.
Kako je Hickey postao “jedan od istaknutih mladih igrača u Evropi”? BBC Sport Scotland je pitao čovjeka koji mu je debitirao, Craiga Leveina, kao i druge na koje je ostavio utisak u Hearts.
‘Ne brini da ćeš ga ubaciti’
Hickey je započeo svoj fudbalski put u Heartsu, a zatim se pridružio Seltiku sa 12 godina i proveo četiri godine igrajući u njihovim akademskim timovima prije nego što je odlučio da ima bolje šanse za prvi tim na nekom drugom mjestu.
To je podstaklo povratak u Tynecastle 2018. I, u pretposljednjoj utakmici škotskog Premiershipa u sezoni 2018-19, 16-godišnjak je debitirao u seniorskoj konkurenciji u porazu od Aberdeena 2-1.
Počeo je sljedeći meč, porazom od 2-1 od Celtica, a onda je sedmicu kasnije ušao u historiju kada su se ekipe ponovo sastale, postavši najmlađi igrač koji je započeo finale Škotskog kupa u modernoj eri, jer su Heartsi poraženi sa 2-1 u Hampdenu.
“Apsolutno nisam imao nikakve brige da ga ubacim protiv Aberdeena,” kaže Levein. „Igrao je jer je tako dobro trenirao. Gledao sam sve utakmice mladih i on je stalno napredovao u odnosu na period kada nam se vratio iz Seltika.
“Malo sam sumnjao da ga ubacim na Seltik Park, ali on je dokazao da je više nego sposoban da obavi posao.”
Zauzimanje Serie A na juriš
Graeme Souness. Joe Jordan. Denis Law. To je prilično ekskluzivan klub kome se Hickey pridružio u stvaranju istorije Serije A.
Kada je tinejdžer postigao pogodak sa 20 jardi u neriješenom rezultatu 2-2 sa Đenovom u septembru, postao je tek četvrti Škot koji je postigao gol u vrhu Italije.
Niko to nije uradio od Sounessa pre 35 godina. “To je ludo” tako je Hickey opisao svoj podvig, dodajući: “Biti sa imenima kao što su Souness i Joe Jordan je za mene veliko dostignuće. Zaista sam ponosan.”
Usledila su još tri ligaška gola za Hikija, koji je napredovao kao pljačkaški levi bek pod vođstvom trenera Siniše Mihajlovića.
Škot je dobro procijenio gdje bi njegova karijera bila najbolja. Obišao je objekte Bolonje, kao i Bayerna, a kao jedan od razloga za odabir italijanske strane naveo je “porodični osjećaj”.
Još jedan aspekt koji je preokrenuo ravnotežu bilo je obećanje Bolonje da će ga uključiti u svoj prvi tim, dok bi ga Bayern – tadašnji prvak Evrope – stavio u svoj drugi tim, koji igra u njemačkom trećem rangu.
Hickey je sigurno učinio da odluka izgleda dobro; nakon 12 nastupa u debitantskoj sezoni prekinutoj zbog povrede, bio je skoro uvijek prisutan u ovom mandatu, započinjući veliku većinu utakmica Bologne.
Mnogi mladi fudbaleri imaju ego koji odgovara njihovom talentu, ali Levein vjeruje da će mu Hickeyjev temperament pomoći da ostane prizemljen.
“On nikada ne govori, samo se smiješi”, kaže Levein. “Pomalo je stidljiv, ali to mu je pomoglo da ide u velike mečeve, jer se čini da se nikada ne uznemiruje oko ničega.”
Svestranost povećava izglede Škotske
Hikijev oblik jednostavno se nije mogao zanemariti. Steve Clarke je to priznao prošle sedmice nakon što je tinejdžeru uručio prvu seniorsku prozivku rekavši: “Ako pogledate način na koji je Aaron igrao za Bolonju tokom sezone, on je jedan od istaknutih mladih igrača u evropski fudbal.”
Nema sumnje da je njegov poziv zaslužan, čak i ako zaobilaženje tradicionalne putanje starosne grupe nije prošlo bez kontroverzi.
Pošto je igrao u dresu Škotske do 17 godina, Hickey nije igrao za mlađe od 21 godine Škota Gemilla nakon što se tri puta povlačio iz sastava. Njegovo posljednje povlačenje bilo je prošlog novembra, a razlog – potreba za odmorom – pokrenuo je pitanja u vezi sa njegovom posvećenošću.
Međutim, sada je uzdignut u Clarkeovu postavu i nalazi se u naslaganom redu za lijevog beka, što je prirodna pozicija za Andyja Robertsona, Kierana Tierneyja i Grega Taylora.
Tu bi Hikijeva svestranost mogla biti korisna. Uprkos tome što je većinu svoje kratke seniorske karijere proveo na lijevom beku, igrao je i na suprotnom boku.
Štaviše, kada se vratio u Hearts, to je bilo kao centralni vezni.
“Ima zaista dobre defanzivne kvalitete, ali ne znam da li će na kraju biti bek, možda će se na kraju vratiti u vezni red,” dodaje Levein.
“Mogao bi biti fantastičan vezni igrač sa svojom velikom svešću o opasnosti i sposobnošću da se izvuče iz tesnih situacija sa loptom pod nogama.”
Bivši kapiten i napadač Heartsa Steven Naismith, sada menadžer za razvoj fudbala u klubu, također je bio impresioniran Hickeyjevom inteligencijom igre.
“Njegovo razumijevanje igre, bez razmišljanja o tome, je veoma dobro,” rekao je.
“Sve male, brze odluke koje treba donijeti na terenu, Aaron ih uglavnom donosi ispravnim i povrh toga ima dobar stav.”
Menadžer Heartsa Robbie Neilson, u međuvremenu, kaže da Hickeyjeva zrelost na terenu blista.
„On je kao mladić od 24 ili 25 godina u telu tinejdžera“, kaže on. “On već razumije igru. Ima ogroman potencijal. Zaista sam impresioniran njime. Veoma je zreo za svoje godine, staložen je, ima dobru građu, ispunjava sve okvire.”