Nekada Sulejman Muranotić, a danas Dušan Obrenović, odlučio je da 2016. godine napusti islam i pređe u pravoslavlje. Ovaj hrabri mladić ponosno ističe da se, zapravo, vratio svojim korenima i da mu je sada duša na mjestu. Njegovi sugrađani kažu da je Dušan neobičan po ponašanju, ali čist u srcu.
– Ja nisam prešao, pošto su naši preci bili pravoslavni, ja sam se samo vratio – kaže on.
Živi u Kosovskoj Mitrovici, iz mješovitog je albansko-bošnjačkog braka, a gdje god se pojavi izaziva pažnju, posebno otkako je 2018. godine javnost saznala za njegovu priču. Naime, rođen je u Brčkom, u muslimanskoj porodici. Početkom rata u Bosni njegovu su se preselili na Kosovo, gdje se on upoznao s pravoslavljem i ljepotama pravoslavnih svetinja, prenosi Mondo.
–Moji jesu bili muslimani po rođenju, ali u suštini, bili su ateisti. Nisu držali ni do kakve religije, niti su se time opterećivali. Mene je pravoslavlje uvijek privlačilo i otac mi je je jednom prilikom ispričao da moja porodica potiče od srpske dinastije Kotromanić, a da su naše pretke Turci na silu preveli u islam. Tada sam shvatio da krv nije voda i da moje simpatije i interesovanje za pravoslavlje nisu slučajni -objašnjava Dušan i dodaje:
– Odlučio sam da se krstim, da više ne budem Sulejman Muratović, već Dušan Obrenović i moji su to prihvatili. Iako otac i majka odnos prema religiji nisu promijenili, dakle i dalje su ateisti, sada sa mnom slave Božić, Uskrs, ali i moju slavu, Svetog Jovana, koju sam primio. Jednostavno, vole me i riješili su da me podrže -kaže on.
Otac se nije protivio njegovoj odluci, dok majka nije bila baš oduševljena.
-Otac mi je rekao: “Sine, ako si ti tako odlučio, to je tvoja stvar“. I ja, eto, uz Božiju pomoć (krsti se) 2016, osmi maj je bio, na Markovdan, krstio sam se u manastiru Banjska, kod oca Danila, igumana. Sestra se nije bunila, a majka nije bila oduševljena – prisjeća se Dušan, koji se u pravoslavlje zaljubio odmalena.
Prezime je uzeo po dinastiji Obrenović, ime po caru Dušanu, a slavu Svetog Jovana. Većina prijatelja iz Kosovske Mitrovice je prihvatila njegovu odluku, ali ima i sugrađana kojima se to nije dopalo.
-Iskreno, bilo je provokacija i nerazumevanja, posebno od Albanaca, ali, bilo je i pravoslavaca kojima nisam bio jasan. Međutim, mene to ne dotiče. Vratio sam se onom iskonskom u meni, pravoj vjeri mojih predaka koja im je nasilno bila uzeta, i ja sam to odlučio da vratim – kaže ovaj mladić, koji je doskora radio kao pomoćni radnik u Manastiru Stanjevići u Crnoj Gori, ali se ipak vratio na Kosovo.
Dušan kaže i da je vjera potrebna, naročito ljudima u Kosovskoj Mitrovici, gradu koji je nacionalno duboko podijeljen, kome treba mir. On je svoj našao u crkvi.