Imam platu 3500 eura i živim u garsonjeri, sva moja odjeća stane u samo dva kofera, nosim dva para patika starih već sada 2 godine i jedne cipele.
Čini mi se uzaludnim kupovati nove stvari ako stare još uvijek služe svrsi. Izađem svake subote ili svake druge subote ako sam lijen.
Svi životni troškovi su mi 500 eura mjesečno.
Godišnje putujem na odmor dva puta. Kada se vratim u zavičaj ljudi mi se smiju jer nisam uspio vani zaraditi ni za novih patika. Živim već tako dvije godine.
Dok se drugi hvalisaju bijesnim bemveovima i mercedisima kupljenim na kredite dekintiranih novčanika. Ne čini me sretnim kupovina i neorganizovana potrošnja na neke nepotrebne stvari samo da bih pokazao drugima da imam i da bi me drugi poštovali zbog toga.
Oni se smiju meni što nisam uspio ništa a ja se smijem njima što su plitki i naivni. Naučio sam definitivno da sada kada imam novac on ne znači ništa ali samo saznanje da ga imam ulijeva lični osjećaj sigurnosti.
