Biljana Sečivanović imala je sretno djetinjstvo u Mrčajevcima, selu koje je proslavio njen komšija Miroslav Ilić. Zvezdi „Granda“ nikad ništa nije nedostajalo zahvaljujući njenim roditeljima, koji su radili u Njemačkoj.
Pjevačica je na selu živjela do 2008. godine, kad se proslavila u četvrtoj sezoni takmičenja „Zvezde Granda“. Tada se sa sinom Matejom, koga je prije 13 godina dobila u vanbračnoj zajednici, preselila u Beograd. Ekipa Kurir Starsa obišla je u Biljanino rodno mjesto, gdje je u velikoj kući zatekla samo njenu majku Nadeždu Nadu Sečivanović.
– Izvolite, uđite. Ovo je Biljina kuća, ali ona trenutno nije tu. Nadam se da me nećete slikati ovakvu, ili da odem da se presvučem na brzinu – ljubazno nas je primila Nada u svoj dom, a potom započela priču o pjevačicinom odrastanju.
– Imala je lijepo detinjstvo. Mi smo lijepo zarađivali i dobijala je uvijek šta je htjela. Rodila sam je u Njemačkoj. Bilja ima brata i sestru, koji su odrasli uz moje roditelje. Oni mi nisu dali da ih vodim u Njemačku misleći da pored toliko obaveza neću moći da se brinem o djeci. Kad mi se majka razboljela, a potom i preminula, otac je nakon samo tri mjeseca umro od tuge za njom. Tada sam morala da se vratim s Biljom u Srbiju. Imala je godinu dana. U Mrčajevcima je odrasla, a srednju ekonomsku školu završila je u Čačku. Kasnije je počela da se bavi pjevanjem, išla je po takmičenjima, osvajala prva mjesta. Nije htjela da se prijavi za „Zvezde Granda“, pa smo je suprug i ja natjerali. Poslušala nas je i otišla na audiciju u Čačak. Tada je njen sin bio kod nas, a kad se preselila u Beograd, pazila ga je njena sestra. Mateja ima svog oca, koji je u lijepim odnosima s mojom kćerkom. Obilazi ga, dijete odlazi kod njega. Ja ga vodim na more po dva mjeseca dok ne krene u školu, tako da ima ljubav sa svih strana – kaže majka pjevačice koja je prije četiri godine napravila drvenu kućicu u istom dvorištu.
– Kad dođe s puta tu uživa. Ima dnevnu sobu s kuhinjom i kupatilo, a gore je krevet do koga vode merdevine – kaže Nada i priznaje da često strahuje za svoju kćerku kada je na putu.
– Njeno preseljenje sam teško podnijela. Kao i svaka majka, uvijek strepim i brinem da li će mom djetetu nešto da se dogodi, pogotovo kad vozi auto. Otkako mi je preminuo suprug, strah je veći. Hvala bogu, uvijek je bilo sve najbolje – završava Nada.
kurir