Dok smo bili tinejdžeri zaljubio sam se u djevojku koju niko nije htio ni pozdraviti. Prilično ružna, neuredna, iz jako siromašne porodice, ali ja sam vidio u njenim očima nešto što drugi nisu.
Kada sam počeo da sa njom izlazim, svi su mi se smijali, govorili svašta, kako će mi djeca biti “lijepa” na mamu, ma svašta, ali ja nisam posustajao i moja ljubav prema njoj je bila sve veća.
Godine su prolazile, mi smo se i vjenčali, a isklučivo zahvaljujući meni i mojoj upornosti od nje sam napravio pravu damu. Prvoklasna odjeća, šminka, operacije zuba, na kraju krajeva silikone je ugradila na moju inicijativu. Sve sam dao za nju i uspio sam i mnogo mi je drago, ali mojoj sreći je kraj došao kada je ona postala to što je sada.
Prije par dana sam otišao po nju na posao, obzirom da je bilo veliko nevrijeme, a kada sam došao pred kapiju firme vidio sam kako ona zagrljena ispod kišobrana sa šefom trči prema njegovom automobilu.
Sve bi bilo uredu, ali oni su se odvezli u suprotnom smjeru od našeg naselja. Mjesecima radi prekovremeno i jada se na šefa kako je iskorištava. Šta čovjek da joj uradi? Život sam dao za nju, odrekao se prijatelja, roditelja, zalogaja hljeba kako bih nju učinio damom, a ona mi vraća ovako…”
.
