Aco Pejović, otkako je kao klinac krenuo trbuhom za kruhom najprije u Francusku, a potom sa mikrofonom počeo da osvaja publiku, prošao je brojna iskušenja koja su ga učinila snažnijim i još interesantnijim fanovima pred kojima nikada nije imao masku.
Na prvi pogled običan čovjek, suprug i otac tri kćerke, neko ko ni po svom ponašanju niti pojavom odskače od okoline, godinama već ogrnut u tu svoju skromnost, pjevač Aco Pejović ipak gradi karijeru muzičke zvijezde čiji su koncerti ispunjeni do posljednjeg mjesta.
– Odrastao sam u prigradskom naselju Kolovrat, sa četiri godine starijim bratom Predragom i šest godina mlađim Radojicom. Bili smo nestašni kao i svi dječaci, a jedva smo čekali ljeto da se kupamo na Limu i pravimo brane na rijeci. Pošto su roditelji radili po smjenama, često se dešavalo da ostanemo sami noću kod kuće. Sjećam se da smo jednom umislili da nam neko kuca na vrata, pa smo Predrag i ja uplašeni umotali najmlađeg brata Radojicu u ćebe i pobjegli na terasu sa kuhinjskim nožem, u želji da se odbranimo. Kada su se roditelji vratili sa posla, bili su uplašeni što nas nigdje nema, da bi nas na kraju zatekli kako sva trojica šćućureni spavamo na terasi – rado se prisjetio djetinjstva Aco, čija porodica vuče korijene iz Rijeke Crnojevića.
Ipak, uprkos mirnom odrastanju, njegovu porodicu zatekao je nemili događaj 1976. godine, kad je njegova majka, koja je nosila blizance, greškom ljekara donijela na svijet samo jedno dijete.
– Mada je i tada postojao ultrazvuk, čuveni ljekar iz Beograda nije vidio da je riječ o dvije bebe i ta katastrofalna greška dovela je do tragičnog ishoda jer se jedna beba bukvalno ugušila. Brat koji je uspio da preživi imao je samo kilogram i četiristo grama na rođenju, a dobio je ime Radojica, po čuvenoj narodnoj epskoj pjesmi „Mali Radojica“, o čijoj je hrabrosti i izdržljivosti ispjevana legenda. Vremenom sam to prihvatio kao božju volju.
– Ne pitam sebe šta bi bilo kad bi bilo, ali često uradim ono jedino što mogu da učinim za njega – zapalim mu svijeću kada odem u crkvu. E, sada, ne znam da li je to u redu ili nije, pošto kažu da se onima koji nisu kršteni ne pali svijeća, ali ja to radim. Duša je duša, pa čak i dok je plod u majčinoj utrobi. I treba cijeniti svaki život i ne davati sebi za pravo da ga prekineš. Zato smo svi mnogo pazili mlađeg brata, koji je danas momčina od dva metra i bavi se košarkom u našem rodnom gradu – ponosno priča pjevač.
Glossy