Iako je transfer reprezentativca Bosne i Hercegovine Rade Krunića u jedan od najboljih evropskih klubova već gotova stvar, vijesti iz Milana jučer su se u Foči pratile s određenom dozom nervoze.
Dok je bh. reprezentativac obavljao ljekarski pregled i potpisivao ugovor s italijanskim klubom, njegova majka Milijana nam otkriva da je nogometni uzor Rade Krunića još od djetinjstva Brazilac Kaka i to baš iz vremena kada je ovaj velemajstor igrao za Milan.
Ljubav prema fudbalu, ali i talent, Rade je naslijedio od oca Milana, koji je igrao u bh. ligi susjedne Srbije, a potom i sudio u Drugoj ligi RS.
Sedam godina
– Kao dječaka od sedam godina vodio sam ga na stadion i učio ga osnovnim fudbalskim vještinama. Potencirao sam da igra s obje noge. Sa 12 godina je počeo da trenira u Sutjesci iz Foče, a mi smo i dalje stanovali na Miljevini, pa smo se odlučili da prodamo taj stan, dignemo kredit i preselimo se u Foču – kaže Milan Krunić.
U godinama koje su uslijedile pokazalo se da talent, upornost i ogromni napori mogu donijeti uspjeh i dječaku iz malog mjesta i prosječne, radničke porodice. Za samo sedam godina prošao je put od fočanske Sutjeske, Donjeg Srema, italijanske Verone, čačanskog Borca do Empolija i sada Milana.
– On mi je prvi javio da je sve završeno za Milan, da još samo očekuje ljekarski pregled i potpis. Prvo nisam mogao da progovorim, malo sam zaćutao – priča nam ponosni otac.
I prije posljednjeg transfera Rade Krunić se pridružio Radmilu Mihajloviću i braći Radi i Zoranu Paprici, najpoznatijim fočanskim nogometašima. Uprkos vrtoglavom usponu od fočanske Sutjeske, ostao je skroman, vjeran svome gradu i prijateljima, pa svaki slobodan trenutak provodi s njima.
Njegova sestra Aleksandra studira u Beogradu, a devetogodišnja Milica aktivno trenira odbojku i korača bratovim stopama. Da krenu pravim putem utjecao je i majčin osmijeh, ali i očeva strogoća, iako Milijana u šali otkriva kako Milanu nikada nije oprostila što je na jednom lokalnom turniru na Tjentištu rođenom sinu dao crveni karton. Tada 10-godišnji Rade je bio fauliran, ali je udario igrača bez lopte – sjeća se Milan.
– U sportu nije važno ko je čiji sin. O nekim stvarima sam manje vodio računa nego majka, ali sam bio uvijek strog. Sve je dobro, fino, ali uvijek može bolje – kaže Milan.
Zbog vrtoglavih uspjeha njihovog sina iz temelja se promijenio i život porodice Krunić.
– Prije mi je najbitnije bilo da platim račune, a nekako su brzo dolazili. Sada o tome ne mislim i miran sam. I da nije otišao u Milan, on je nama izmijenio život, a nema veće sreće na svijetu kao kad ti je dijete, prvo zdravo pa uspješno – ističe otac.
Milijana dodaje da je sretna zbog svih uspjeha koje je postigao, a još ponosnija i sretnija kada Radu pohvale kao osobu i mladića za primjer, a ne kao sportistu.
Mamina sarma
Zbog povrede i posljednjih dešavanja u karijeri Rade ove sezone nije dolazio kući, ali se roditelji nadaju da će ga uskoro vidjeti. Sigurni su da je poželio maminu sarmu i rusku salatu, ali i janjetinu iz fočanskih restorana.
– Dva-tri puta godišnje odemo kod njega u Italiju i tamo nam je najljepše, jer ostanemo 10-15 dana, a ne poznajemo jezik, ne možemo nigdje bez njega, tako da nam je super – kaže Milijana Krunić.
Ovo je moja zemlja
Ranije je bio član mlade selekcije, ali prije dvije godine Rade je dobio poziv da zaigra i za A reprezentaciju BiH.
– Njega je prvo pozvao Vlado Jagodić, još dok je igrao u Donjem Sremu, a imao je dvojno državljanstvo. Rekao sam mu da će prije igrati za BiH nego za Srbiju jer tamo je mnogo veća konkurencija, a na kraju, ovdje je rođen. I ja sam rođen u BiH, to je moja zemlja i niko mi je ne može oduzeti – kaže Milan.
Zbog odluke da obuče dres „Zmajeva“ najsretnija je bila mama.
– Veliko je bilo i jedna i druga reprezentacija, ali sam više navijala za BiH, jer tako ga češće viđam – uz osmijeh svoje razloge otkriva Milijana