Sergej Barbarez, nogometna legenda i nekadašnji kapiten reprezentacije Bosne i Hercegovine ekskluzivno za Novu BH, nakon dugo vremena otvoreno je govorio o mogućnosti povratka u reprezentaciju BiH, ljubavi prema Veležu, te saradnji sa reperom Kontrom. Na pitanja sportskog novinara Nove BH Denisa Huseinbegovića, otkrio je s kim se od bivših reprezentativaca najviše druži, kao i u kojem novom sportu posebno uživa.
Gdje je Sergej Barbarez?
Živim zadnjih dvadeset godina u Hamburgu, malo sam se povukao iz sporta, ne privatno, ali javno da. Uživam i dalje u fudbalu i gledam ga redovno, ali nisam više u prvom planu i to mi više odgovara. Više sam uz porodicu i djecu, oni su sada već veliki, prioritet mi je da ih izvedem na pravi put.
Maločas ste u neformalnom razgovoru rekli da se i dalje nervirate dok gledate utakmice naše reprezentacije. Znamo kako je to izgledalo na terenu, kako sada izgleda pored malih ekrana kada gledate npr. poraz BiH na Kipru?
Bez obzira, bilo da je pozitivno ili negativno, sad je još gore, sjedite kući, osjećate se nemoćnim. Želio bih da igram, da utrčim na teren, dodam taj zadnji pas ili da glavom zabijem gol. Zadovoljan sam i ovim što danas radim. U momentu je žal, ali pratim sve i osjećam sve što se dešava u reprezentaciji BiH.
Može li naši momci na veliko takmičenje, s obzirom na start kvalifikacija?
Nadamo se. Možda je to najpogrešnija stvar kod nas – ta nada. Možda nekada treba biti realan i reći može ili ne može. Ja ih podržavam, to je dio mene i uvijek će ostati. Kojeg god novog momka vidim, znam da sam ja bio baza za njih i na tom sam ponosan. U tom smislu od mene imaju maksimalnu podršku.
Kako danas reagirate na utakmice reprezentacije?
Vrlo emotivno, rezultat ne igra ulogu, kao ni to jesmo li dobro ili loše odigrali, uvijek sam nekako pod uzbuđenjem. S jedne strane, govorim sebišto se sekiraš, a s druge, osjetim da u meni ima još toga. To mi je najdraža stvar.
Ali niste više u prvim redovima na utakmicama, a mnogi bi željeli da Vas vide upravo tu?
Ko kaže da ne bi želio, laže, volio bih i ja. Ali uvijek ima ali. Neke stvari ne bih želio da se ponavljaju. Ja sam neke stvari doživio, na to reagovao, zbog čega smo svi patili i ja to ne želim. Ako se neke stvari konkretizuju, bude direktno nekog pitanja, uvijek se može o tome pričati, ja nikad neću reći ne.
Vašu generaciju naslijedilo je par dobrih momaka, tu su Džeko, Pjanić, Kolašinac, Spahić, imamo li nove Barbareze i Džeke?
To je ono što me brine. Ja mislim da smo zadnjih nekoliko godina imati taj naraštaj koji je bio nekako prirodan, ali nismo napravili domaći zadatak, da se brinemo o bazi, o novim generacijama. Miralem, Džeko, Kolašinac, ako odu, bit ćemo u problemima.
Kako Sergej sebe vidi u budućnosti, opet aktivno u fudbalu ili trenutno o tome ne razmišljate?
Ne, trenutno o tome ne razmišljam. Neke stvari sam zaključio sam sa sobom, što mi je bilo najvažnije. Nikad ne reci nikad, ali više da neće ništa biti. Fino mi je ovako.
Radili ste kao stručni konsultant za medije u Njemačkoj, komentarisali ste određene derbije, kako Vam leži ta uloga?
Više mi leži kad dajem intervju ili kada pišem kolumne koje i dan-danas pišem za novine u Njemačkoj i to je u redu kada govorim o temi kojoj sam posvetio pola života.
Spomenimo i Velež, Rođeni su isplivali, vratili se u Premijer ligu, pratite li ih?
Vrlo mi je drago. Pratim, ne idem često na utakmice. Sad sam u Mostaru već mjesec dana. To je tema koja je svakodnevnica i među starim i mladim generacijama. Imam neke vaše kolege novinare koji mi daju malo stručnije informacije. Podržao sam to, njihov uspjeh. Iako smo izgubili prvu utakmicu, nadam se da će euforija ostati.
S kim ste u kontaktu od reprezentativaca iz Vaše generacije, neki od njih su i dalje ozbiljno u fudbalu, poput Hasana Salihamidžića?
Najviše s Emirom Spahićem. Uvijek smo bili polubraća, taj odnos čuvamo i dan-danas. Kad se živi u drugim državama, sve to se s vremenom gubi, ali ima situacija, kada se sretnemo, bude to vrlo emotivno. Iako se ne vidimo ili ne čujemo svaki dan, emocije su ostale. Radujemo se jedni drugima kad se vidimo.
I dalje važite za omiljenog kapitena čije ime je najviše skandirano na utakmicama. U posljednje vrijeme ste i opjevani u suradnji s Kontrom, kako je to izgledalo iz Vašeg ugla?
Pa da vam pravo kažem, meni je to bio blam, kakva pjesma o meni? Prva reakcija bila je kakva pjesma, trebao sam vremena da o tome razmislim. Prvo me kontaktirao Frenkie, a onda je krenula priča o spotu, Veležu i Mostaru. Rekao sam odmah – ma nema šanse. Trajalo je to par mjeseci, onda sam rekao ok, hajde više da to uradimo.
Promijenili ste mišljenje kada ste vidjeli finalni proizvod?
Momci su odradili odličan posao, imali smo dva luda dana, nevjerovatno prijatno iskustvo. Bio sam nedavno na festivalu Exit u Novom Sadu, gdje su oni učestvovali, i ta je pjesma otpjevana pred mnogobrojnom publikom, pored svih njihovih hitova. Ja sam bio pored pozornice za mene je bilo emotivno, jer mene te stvari i dan danas diraju.
Vi ste se okušali u jednom drugom sportu, u pitanju je Texas Holdem poker, koji je sve popularniji u svijetu, idete na turnire, zabavljate se?
Još je to u vidu zabave. Volim to. Volim se takmičiti sam sa sobom. Učestvujem u duelima kako je to nekad u fudbalu bilo. Nekoliko puta u godini odem, ispušem se, resetujem se. Volim putovanja, uvijek sam okružen dobrim ljudima i stvarno mi godi.
sportske.ba