U trenutku kada sva zvanja i titule gube značaj, kada smo svi postali jednaki pred izazovom zvanim pandemija, Lepa Brena za Kurir Stars otvara kapije svog imanja i govori o danima u izolaciji. Telefonski razgovor prekidaju brojne poruke i pozivi koje legendarna pjevačica neprestano dobija. To joj je, kako kaže, lijek za razdvojenost od onih koje neizmjerno voli.
Kako se suočavate sa ovom situacijom?
– Moja generacija je vaspitana po izreci: red, rad i disciplina. Zato mi izolacija ne pada teško. Svjesna sam globalnog problema. Ovo je prilika da upoznamo jedni druge u kriznim trenucima, ali i da uvidimo kako smo vaspitali djecu. Iskušenja su u životu velika i onaj ko ih dobro podnosi zna da svako ima početak, krizne momente, zaplet i katarzu.
Da li je ovo prilika da svi usporimo?
– Posljednjih 20 godina nisam bila posvećena sebi. Ostala sam željna kuće, a kao racionalna osoba, u svemu tražim duhovni mir, ali i to da se svaki član moje porodice osjeća dobro, stabilno i sigurno. Fale mi prijatelji i publika, da ih sve zagrlim i kažem im koliko mi znače. Ali moramo da budemo strpljivi. Ovo je svojevrsno čišćenje nas samih, planete u ekološkom smislu, ali i vrijeme naznaka za neke velike promjene između svjetskih sila.
Radite li po kući?
– Mudroj ženi ne može da bude dosadno. Uz roditelje smo sestra, brat i ja naučili da radimo sve: krečimo, farbamo, a uz majku, koja je bila krojačica, i da šijemo. Sada po njenim savjetima uređujem i baštu.
Prvi put novcem ne može da se kupi ništa osim hrane. Osjećate li se nemoćno?
– Nije to nemoć. Odmor mi je to što ne kupujem ništa jer sam zbog posla decenijama bila u frci da nabavljam garderobu i šminku. U takvoj gužvi često sam jela bilo šta samo da ne budem gladna. Punih 40 godina živjela sam u ludnici i prija mi mir. Organizam je počeo da mi naplaćuje sve što sam radila pogrešno, pa jedem samo kada sam gladna i izbjegavam meso.
Plašite li se sada više prolaznosti vremena?
– Ne plašim se ničega. Ponosna sam na sebe, Bobu i djecu, kao i na sve što smo stvorili. Možda se na licima nas u zrelim godinama ne vidi radost, ali svi mi koji smo nešto postigli smo srećni. Stabilan um veliko je bogatstvo. Ako niste u mladosti proživjeli sve što je trebalo, pa vas stigne novac u starosti, onda se dešavaju stvari koje nisu kompatibilne. Velika sreća je što su se i Bobi i meni dešavale prave stvari baš kada je trebalo.
.
.
.
.
.
.
.
kurir