Na današnji dan prije 40 godina, 4. maja 1980., preminuo je Josip Broz Tito, doživotni predsjednik Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.
Njegov odlazak nagovijestio je smrt zajedničke države, a on danas predstavlja personifikaciju i vanvremenski simbol jednog historijskog perioda – bez obzira na to gledali ga s naklonom ili ne. Bez obzira na to da li je njegova vladavina značila blagostanje ili ne.
Ipak, jedno je sigurno – u kontekstu hladnoratovskog položaja jedne socijalističke zemlje označavala je mir, balans i privremeni prosperitet za većinu građana.
Nekoliko godina prije kraja života Tito je smanjivao svoju ulogu u vođenju države, a historičari će danas često reći da je sve počelo izmjenom Ustava SFRJ 1974. godine. Ipak, Titovo povlačenje kasnih 70-ih godina više je imalo veze s njegovim zdravstvenim stanjem nego s popuštanjem centralne vlasti Jugoslavije.
Dugogodišnji problemi kulminirali su odlaskom u ljubljansku bolnicu odakle “najveći sin” nikada nije izašao kako je većina građana priželjkivala. Umjesto toga, plavi voz od Ljubljane do Beograda, sahrana koja je uslijedila uz mnogobrojne goste iz 129 država svijeta označili su kraj jedne ere.
Sahrana Josipa Broza Tita smatra se najvećim ispraćajem jednog državnika koji je svijet vidio. Također, sahranu jedne države je za samo nekoliko godina također posmatrala cijela planeta.
Titovi bolovi u lijevoj nozi, anegdotsko odbijanje da se izvrši pravovremena amputacija Jugoslavene je koštalo predsjednika, a politički vrh koji je u narednim godinama evoluirao u Beogradu presudio toj zemlji na najkrvaviji način.
Da li je čovjek iz Kumrovca mogao da spasi Jugoslaviju i poslije svoje smrti da je kojim slučajem osigurao sistem koji bi spriječio “devedesete”? Odgovor na to pitanje možda ćemo čekati još 40 godina.
klix