U rano nedjeljno jutro na autoputu A2 u blizini grada Bilefelda, na zapadu Njemačke, spasioci su iz smrskanog “seata” izvukli tijela dvojice teško povrijeđenih muškaraca. Treći je bio nešto lakše povrijeđen. Riječ je o Šabanovom kumu Slobodanu Bobanu Stojadinoviću, koji je tokom stravične nesreće u “seatu” sjedio neposredno iza Šabana Šaulića.
Stojadinović je iz bolničke postelje, za koju su ga prikovale povrede, ispričao šta se događalo u tim kobnim minutima.
– Do pola 4 smo imali nastup u klubu. Onda smo se dogovorili da pošto imamo avion rano ujutru legnemo u hotelu i da ga budim u 6.15 sati. To je bio dogovor. Došao sam u sobu, sat vremena sam spavao i u 6.15 me budi telefon. Ustajem, a u tom trenutku Šaban je već bio budan i spreman, te mi lupa na vrata. I pitam ga: “Pa zašto žuriš?” A on mi kaže: “Pa hajde, molim te, brzo, zašto kasniš? Žurimo!” Malo mi čudno bilo zašto me zove i zbog čega, nikada prije nije tako. Imali smo još tri sata do polijetanja aviona njegovog. Brzo sam se obukao, spustio dole, ušli smo u auto. Krenuli, bio je malo nervozan i tu mi je zamjerio što ga nisam probudio tri minuta ranije. Pazite, tri minuta, nisam mogao da vjerujem. Sav je bio čudan! – kaže Stojadinović.
Stojadinović se prisjeća da je folker i tokom nastupa bio nekako nestrpljiv.
– Sve vrijeme dok je pjevao gledao je na sat, jedno pet puta. Kao da je negdje jurio i žurio, kao da ga je neka nesreća vukla. Dok smo putovali, pričali smo o našim ljudima koji ovdje dobiju penziju, a umru ovdje. I ništa ne prožive – prisjeća se Stojadinović.
Na automobilu “seat” su bila loša svjetla i Šaban je to primijetio. A Mirsad mu je, prema riječima Stojadinovića, odgovorio: “Nešto nam ne radi lampa, pukla, sada ću da vozim po dugim”.
– Nismo pet riječi progovorili i onda bam! Neki radovi na putu su bili, te se sve iz tri trake sužavalo u jednu. Naletjelo je drugo vozilo na nas od pozadi, a Mirsad koji je vozio je kočio. Sjedio sam pozadi, a ispred mene je sjedio Šaban. Iza Mirsada je bio njegov instrument sintisajzer, a kažu da je od njega dobio težak udarac u glavu. Od silne, kompletan gepek nam je nabio skroz naprijed – kaže Stojadinović.
Nekoliko puta je padao u nesvijest i budio se. Dok su ih vadili i sjekli iz auta gledao je kako doktori pokušavaju da ožive Mirsada.
– Pitao sam gdje je Šaban i video da ga nema. U tom trenutku sam se onesvijestio. Onda su me iznijeli, vidio sam da je došao veliki broj ekipa Hitne pomoći. Probudio sam se i pitao doktore da li Šaban i Mirsad idu sa mnom, rekli su mi da ih voze u drugu bolnicu – kaže Stojadinović.
Šabanova supruga Goca ga je neprekidno zvala na mobilni telefon.
– Zvala je 50 puta, moj i Šabanov telefon je zvonio sve vrijeme. Javio sam se i pita me gdje si, što tako pričaš. Kažem joj da sam malo povrijeđen, a da Šaban nije pored mene, i onda je nastao haos – kaže Stojadinović.
Šabanov kum nije životno ugrožen, ali je pretrpio višestruke povrede.
– Imam polomljenih 6 rebara i pršljen vratni mi je pukao i oštetio arteriju. Lumbalni dio mi je pukao, ne mogu da se pomjerim iz kreveta. Zubi su mi svi pukli, sav sam ugruvan i ubijen. Ne mogu da se pomjerim – ispričao je reporteru Blica Slobodan Boban Stojadinović.
blic