I ako za nečim žalim, to je što nismo imali više vremena jedno za drugo, iskreno će Armin
Belma Šoljanin prije dva mjeseca je izgubila bitku s koronavirusom i to samo tri dana nakon rođenja trećeg djeteta.
Dva mjeseca nakon njen suprug Armin je za medije kazao kako su sinu dali ime Emin jer je to bila njihova zajednička odluka a kako kaže sve u životu su zajednički odlučivali.
Belma i Armin su se upoznali preko Facebooka. Ona je tada studirala u Nišu, a Armin je bio u Sarajevu. Uz studij, bavio se i malim nogometom. Kada ga je prijatelj pozvao da na nekoliko dana, zbog nogometa, dođe u Niš u avgustu 2010., nije propustio priliku. Tada je i prvi put sreo Belmu.
– Družili smo se nekoliko dana. Kada sam se vratio kući, mislio sam da ništa neće biti od naše veze, jer smo bili suviše daleko jedno od drugog. Ali, pred Novu godinu osjetio sam potrebu da joj se opet javim. I tako je krenulo… Prije nego što sam je zaprosio, vidjeli smo se možda pet ili šest puta. Belma je u međuvremenu završila fakultet u Nišu i vratila se u Prijepolje, njen rodni grad. Nismo gubili vrijeme. Zapravo smo se željeli upoznavati kroz brak. Uzeli smo se 9. jula 2011. godine i Belma se tada doselila u Sarajevo. Prvu kćerku, Lamiju, dobili smo 2013. godine, Ajša se rodila 2016., i sada smo dobili Emina, istakao je Armin za magazin Gracija.
Prije nego je doselila u BiH, Belma, inače diplomirana psihologinja, radila je kao profesorica u gimnaziji i Tehničkoj školi u Novoj Varoši. U Sarajevu je nije čekao posao, ali njoj nije smetalo da krene ispočetka.
– Nikoga nije poznavala. Tada sam samo ja radio. Prva tri mjeseca bili smo podstanari, a onda smo se odselili na vikendicu u blizini. Nakon tri godine, kupili smo stan. Sve smo sticali sami i od nule. Naravno, imali smo podršku naših porodica. Ali Belma je bila takva žena da nikad nije tražila nešto nerealno, niti je žalila za nečim što nema. Udala se za mene iz čiste ljubavi. Naša primanja bila su od mizernih do iznadprosječnih za bh. prilike. Ali njoj to nikad ništa nije značilo. Ako možemo sebi priuštiti odlazak na more, super, a ako ne možemo, nije problem. Bili smo devet godina zajedno i svjedočio sam svakojakim događajima, ali nikad je nisam čuo da se s nekim posvađala ili povisila ton. Sad zamislite tu veličinu i dobrotu. Posljednje dvije godine puno sam radio, a i ona. Život i obaveze vukli su nas na sve strane. I ako za nečim žalim, to je što nismo imali više vremena jedno za drugo, iskreno će Armin.
Kako kaže prema svojoj djeci Belma je bila blaga, topla i draga. Ako bi postojalo drugo ime za majčinstvo, moglo bi se zvati njenim imenom, kaže Armin.
– Bila je sto posto posvećena djeci. Iskreno, nisam upoznao bolju majku. Ne govorim ovo jer Belma više nije s nama, nego što je to istina. Niko nije toliko posvećen djeci kao Belma. Ja sam maštao da budem otac koji djeci sve popušta, ali njoj je pripala ta uloga. Onda sam ja morao biti strožiji, nismo mogli oboje biti blagi. Nikada se nisam zapitao Bože, što se meni ovo dešava. Jer, On daje onoliko koliko čovjek može podnijeti i nikad neće dati preko toga. Bol je velika, praznina ogromna… I čak nije ni toliko teško kad gledam slike ili naše videosnimke. Čuvam njen parfem, da namirišem djevojčice ujutro kada iz kuće pođu, kaže Armin.
Podsjećamo, Belma Šoljanin je bila filantropistica, aktivistica, suosnivačice Facebook-grupe “Centar za trudnice i mame BiH” i direktorice Instituta za majku i dijete – Udruženje “Bonbon”. Za Belmu, hrabru 37-godišnju trudnicu koja je na svijet donijela zdravog dječaka, a potom, samo tri dana kasnije, izgubila bitku s Covidom-19, čuli su svi. Iza Belme ostale su dvije djevojčice, sedmogodišnja Lamija i četverogodišnja Ajša, i tek rođeni sin.
oslobodenje