Sada kada se sjetim ne znam odakle mi hrabrosti da je uopšte pitam. Imao sam 60 godina, zbrinuo sam djecu, odavno su odrasli ljudi, otišao sam u penziju i preselio se iz Kanade u toplu Dominikansku republiku, takođe sam bio razveden već tri godine.
Bio sam tada usvojio osam lutalica koje su živjele na mom imanju i spremao sam se da usvojim i devetu kada sam naletio na njen Fejsbuk post. Aleks je imala samo 20 godina kada sam joj pisao i odgovorila mi je iako sam 40 godina stariji.
Naše četovanje se pretvorilo u telefonske razgovore koji su trajali po čitavu noć i na kraju sam je pozvao da me posjeti. Njena majka se plašila da će je neko tamo oteti i pretvoriti u pralju, čak su imale i “sigurnosnu riječ” koju je mogla da kaže preko telefona da alarmira roditelje ali ipak je došla. Čim je izašla iz aviona i ušla u moj život sve je došlo na svoje mjesto. Nije htjela da ode. Godinu dana kasnije smo se vjenčali.
Još prije braka osjetili smo šta znači neodobravanje društva. I moji i njeni prijatelji su mislili da smo poludjeli. Moja djeca, od kojih su oboje obrazovani liberalni ljudi nisu znala šta da kažu na to što su šest godina stariji od moje nove žene. I moja i njena majka su bile van sebe. Ipak, ono što nam je najviše smetalo bile su osude da smo u nekakvoj vezi iz interesa.
Svi, bukvalno svi, su imali utisak da je ona sa mnom zbog para, a ja sa njom zbog nature. Svi su podrazumijevali, takođe, da nema ljubavi, da je to nekakva robna razmjena. Ironija svega je da je moja žena iz dobrostojeće porodice i da joj baš nikako nisu trebale moje pare kojih poslije selidbe i razvoda nešto i nije bilo. Uz sve to, meni je u tim godinama mnogo više falila ljubav i razumijevanje, tjelesna zadovoljstva mi odavno nisu bila primarna u životu, napisao je Džefri Anderson za Hafington Post.
Moja žena je ostvarena, uspješna i poznata umjetnica u svojoj sredini koja ima i svoja sredstva i svoju karijeru. Ja sam počeo da se bavim pisanjem, naprosto našli smo se u sferi u kojoj godine nisu bitne. Ipak, ljudi nas odbacuju. Osuđuju. Čudno gledaju. Mene čak sa neprijateljstvom, kao da sam predator, a ona maloljetna iako ništa od toga nije tačno.
Navikli smo na dnevne neprijatnosti kada u restoranu pitaju šta će moja kćerka da naruči i na kraju odbiju njoj da naplate iako želi da plati svojim novcem jer je ne shvataju ozbiljno.
Na aerodromu u Americi su ljudi bili šokirani što je i moja žena punopravni državljanin još od prije braka, naravno, očekivali su da je sa mnom zbog vize. Čak su nas izdvojili za informativni razgovor samo da bi nas pustili postiđeni. Nekako, sve je to u redu.
Ja je volim i baš me briga za druge, ali neprijatnosti postaju naporne. Naprosto, ja sam morao da učim kako da volim svoje prethodne partnerke, a Aleks me naučila kako da volim sebe i zato je volim još više.
Kada je u toku noći držim i tješim dok plače zbog neke posebno brutalne uvrede vezane za naš brak uvijek joj govorim isto – uspjeh je najbolja osveta. Ako naš brak bude trajao 20 godina sumnjam da će iko pitati šta nam je to trebalo i to u vrijeme kada se pola brakova raspada. Želim samo da doživim da dokažem da su pogriješili – napisao je Anderson, a prenosi Blic.