Dragi Tuzlaci. Izvinite što vam moja unutrašnja osjećanja nikada nisu bila razlog za maltretiranje, izrugivanje i diskriminisanje. Izvinite što ste znali da sam iz Bijeljine, Republike Srpske, izbjeglica iz Ilijaša. Izvinite jer vam to nikada nije bio predmet nasilja ili pogrdnih riječi.
Izvinite što sam na pitanje za koji svjetski klub navijaš, uvijek govorio za beogradsku Crvenu Zvezdu. Izvinite i što sam nosio obilježja mog najdražeg kluba. Izvinite što sam uvijek navijao i navijaću za reprezantaciju Srbije. Izvinite što sam se uvijek osjećao prijatno u vašem društvu
Izvinite što smo o svemu mogli razgovarati bez obzira na naše korijene i uvjerenja. Izvinite što sam za ovih 7 godina izgubio pojam o tome ko je ko i šta koga provocira.
Izvinite što ste svi znali da sam Srbin, a niste mi ništa nažao uradili i rekli. Izvinite što vas ništa od ovoga nije isprovociralo da nasrnete na mene, kao što je nasilnik iz klipa nasrnuo na svog sugrađanina. Izvinite što ste bolji od ovakvih (ne)ljudi i što se svakodnevno pitate do kada.
Tužan sam da vidim ovakve nemile scene u našoj državnoj zajednici, zvanoj Bosna i Hercegovina. Tužan sam kada znam da se scena odigrala u Prijedoru, gdje su sunarodnici napadnutog čovjeka proveli dane i noći u logoru Keraterm. Neki se nikada nisu vratili iz logora. Neke nikada nisu pronašli. Tužan sam jer su prije 27 godina u istom ovom gradu, sunarodnici napadnutog čovjeka morali nositi bijele trake. Tužan sam jer su bili obilježeni, baš kao i Jevreji tokom Drugog svjetskog rata. Tužan sam jer se u klipu spominje i ime Milorada Dodika, predstavnika Srba u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine. Tužan sam jer on neće reagovati.
Posebno sam tužan jer sam jučer primio vijest da su roditelji srednjoškolaca iz Srebrenika odustali od sedmodnevne posjete, učenja i druženja njihove djece sa srednjoškolcima iz Višegrada. Naročito sam tužan, jer su se kulturno zahvalili i rekli da jednostavno imaju previše obaveza – a odlično svi znamo šta je razlog. Razlog su ovakvi neljudi, zbog kojih nijedan roditelj ne želi da dopusti svome djetetu i izloži ga bespotrebnom riziku.
Svakog dana moji vršnjaci odlaze iz ove države. Bez obzira na zastave, obilježja, reprezentacije i klubove koje vole. Danas nas napušta i David Dragićević, po drugi put. I pokojnici nas napuštaju i odlaze. Izvinite Tuzlaci što vam nikad nije palo na pamet da svoju veličinu i ljubav prema državi, entitetu, etniji i naciji pokažete tako što ćete mene poniziti. Izvinite što ste uvijek reagovali na izopštene incidente vaših sunarodnika i tako nas sve učili lekcijama o ljudstvu. (Piše: Slobodan Blagovčanin | bh-index.info)