Zane Šaulić ogorčen je zbog brojnih zluradih komentara da Sinanu Sakiću, njegovom najbližem rođaku, još nije podignut spomenik na mezarju u Loznici, iako je čuveni pjevač umro prije skoro tri godine.
Šaulić, koji redovno posjećuje rođakovu vječnu kuću, kaže da je “u najmanju ruku neprimjereno da se komentarišu takve stvari, koje se tiču jedino njegove najuže porodice i odnosa koji u njoj vladaju”.
“Ružno je, pa i grešno po Sinana, rođenog Lozničanina, što se ljudi petljaju u to, utoliko prije što je on bio posvećen porodici svim srcem, do posljednjeg daha, i svi su živjeli dobro”, kaže on.
– Šta mene briga što nema spomenika, jer to pravo da ga podižu imaju njegova supruga i djeca, a na meni, kao i na drugima koji ga i sada vole i rado ga se sjećaju, jeste da čuvamo njegov lik.
– Sinan je obožavao mog oca Agana, koji je rođeni brat njegove još žive majke Đulkice Đulke, kao i sve nas. Meni je ko zna koliko puta govorio da hoće da počiva isključivo u Loznici, koju je mnogo volio, i da sve bude po našim, lozničkim adetima, kako je i bilo.
Lozničani su ga na najdostojanstveniji način su ga ispratili. Njegove pjesme se pjevaju na sve strane. U gradu, na više zgrada, iscrtani su murali sa Sinanovim likom. Njegov mezimac, sin Medo, koji živi u Tuzli, pjeva kao slavuj. Sav je po talentu za muziku na Sinana, ali i dedu Rašida, koji je bio vojni muzičar.
Sve to su, kako nadahnuto kaže Šaulić, veća Sinanova znamenja od svakog kamena.
– Pjesma mu je izgradila za života muzičko, umjetničko i ljudsko znamenje koje je veće i od Srbije, SFRJ i Balkana. Gdje god se ona čuje, a čuje se, bogu hvala, na sve strane, to je njegovo znamenje, to treba svi da shvate. Mnogi to razumiju i uživaju u delu tog velikog pjevača i čovjeka.
(express/alo)