Svojevremeno je Halid Bešlić, govoreći u jednom intervjuu o stanju u Bosni i Hercegovini, potpisnici ovih redova kazao da je slika na terenu drugačija od one kakvom je pojedini političari predstavljaju.
Govorio je tada kako među narodom podjela nema, ističući da on to zna jer nastupa po cijeloj Bosni i Hercegovini.
I upravo je to legendarni i nenadmašni Halid pokazao na djelu. U jeku političke krize, prema mnogima najteže od okončanja rata u BiH, kada se prijeti čak i otcjepljenjem manjeg entiteta, Halid odlazi u Banju Luku i pravi spektakl za pamćenje pred 10.000 duša!
Nije se tu gledalo ko si, kako se zoveš, odakle dolaziš, nego su te vrele avgustovske večeri svi bilo jedno. I svi su zajedno, pune duše i srca, pjevali “Romaniju”, “Trebević”, “Sarajevo”, “Miljacku”, “Neretvu”, “Beograđanku”, “Iznad Tešnja zora sviće”… Bila je Banja Luka te večeri prava slika Bosne, jer ona, uprkos željama nekih, ništa drugo ne može ni biti.
Prije mjesec potpisnica ovog teksta napisala je komentar pod naslovom “Kad Halid zapjeva”, ponukana sjajnim koncertom bh. legende u Ljubuškom. Te divne julske večeri u zapadnoj Hercegovini pjevao je domaćin Ljubuški uglas s gostima koji su se na stadion Babovac sjatili iz ostalih bh. mjesta, susjedne Hrvatske…
Kada Halid zapjeva, tada postaje nebitno ko si, odakle si, kako se zoveš, koji pasoš/putovnicu imaš u džepu. Sve postaje nebitno, što nije baš lagan posao na našim prostorima, gdje muzika odavno nije samo muzika.
Dakle, može se! I, hvala Bogu, nismo svi isti. A dobri, pošteni i dobronamjerni ljudi uvijek se nađu. I svi smo mi u konačnici samo ljudi i jedino se razlikujemo po tome jesmo li dobri ili loši.
P. S.
Halid je i u Banjoj Luci i u Ljubuškom dočekan kraljevski, kako on to i zaslužuje. Jedan je Halid.
avaz.ba