Napadač koji je rođen u Zenici Ante Budimir srušio je sinoć rekord. On je prvi igrač Osasune u posljednjih 18 godina koji je uspio zabiti u pet utakmica u nizu, a pogodak koji je postigao sinoć bio je, ni manje ni više, nego protiv velikog Real Madrida (1:3).
Put afirmacije trenutno najučinkovitijeg hrvatskog napadača u “ligama petice” nimalo nije bio lagan. Poput Dade Prše do dresa Vatrenih došao je veoma kasno, tek u 29. godini, a prije toga iz rodne zemlje nije dobio nikakav signal. Iako je dobro igrao i u Italiji.
Dan nakon utakmice protiv Real Madrida javio se za Reprezentacija.ba portal. Na samom početku kazao da nam je da uprkos postignutom golu nije otišao sretan kući.
– U prvom poluvremenu smo u nekim segmentima bili čak i bolji od Reala, imali smo dobrih prilika, ali to je najbolja ekipa u Španiji i oni ti jednostavno neke stvari ne praštaju. Nakon izvanrednog prvog dijela dogodilo se ono najgore, zabili su nam gol u zadnjoj sekundi i takvi smo otišli na odmor. U drugom dijelu smo pokušavali se vratiti, bilo je teško, a onda se dogodilo opet isto. Gol u 90. minuti. Šta je, tu je, kaže Ante Budimir na početku razgovora.
Budimir je u Španiji već nekoliko godina. Prije Osasune je igrao za Malorcu, a u decembru 2020. malo je nedostajalo da potpiše za – Barcelonu. Nisu to, kaže, bile samo glasine.
– To je bila situacija kada se ozlijedio neko od napadača Barcelone, nisam sada siguran ko je bio u pitanju. Kada se to dogodi izvan prijelaznog roka, Savez može dopustiti da se zamjena potraži, ali samo u Španiji. I tako sam na kraju bio jedna od opcija za Barcelonu, puno se baš pisalo o tome, međutim to je sada prošlost. Nije bilo suđeno.
A sreće, kada je Barcelona u pitanju, nije imao ni Miralem Pjanić.
– Miralema poznajem još iz vremena kada sam bio u Italiji. O njegovim igračkim kvalitetama je suvišno i govoriti, ne bi ga Barcelona tek tako dovela, ali jednostavno nekada se kockice ne poklope i moraš ići dalje. Žao mi je što nije uspio ovdje jer uvijek navijam za naše igrače.
Situacija se znatno promijenila kada je u pitanju španski i italijanski fudbal.
– U Španiji se igra čvrst fudbal, utakmice su baš tvrde, nije to moj subjektivan osjećaj nego to pokazuje i statistika. Prije nekoliko mjeseci je objavljeno kako je najmanje golova kada su u pitanju “lige petice” viđeno baš u Španiji, što me iznenadilo, jer se uvijek priča o tvrdim italijanskim odbranama. A upravo tamo je postignuto najviše golova. Razlika u životu? Volim Italiju, bilo mi je lijepo tamo, međutim Španija je ispred. Djeluje mi puno uređenije, hrana je također mirvicu bolja. Kad sagledam cijeli paket, Španija je Španija.
Ante je doslovno pokazao da nikad nije kasno. Rad, kvaliteta i upornost doveli su ga do najviše razine.
– Probijao sam se najprije kroz HNL, ako izuzmemo Lokomotivu, igrao sam pretežno u ekipama koje su u donjem dijelu tablice. To je možda bilo i dobro za mene jer sam znao da se prilika neće tako lako ukazati i da moram biti spreman kada dođe. Uzet ću za primjer Matea Kovačića koji je sa 16 godina bio jedan od najvećih talenata, bio je kapiten Dinama, onda je sa 18-19 godina igrao u Interu i nedugo nakon toga završio u Realu. Svi bi mi voljeli da imamo takav put, ali… Nisu svi Kovačići. Trudio sam se da nikada ne izgubim vjeru, da imam cilj i hvala Bogu uspio sam.
Rođen je u Zenici, ali samo zato što je tamo najbliža bolnica.
– Moji su inače iz sela Ozimica pokraj Žepča. Rat i sve okolnosti su utjecale da napustimo dom i preselimo se u Hrvatsku. Otac je poginuo u saobraćajnoj nesreći, mama se žrtvovala za mene i sestre, sve nam je omogućila.
Kaže nam i kako prati fudbalsku reprezentaciju BiH.
– Kvalitetom BiH nije na razini kao prije nekoliko godina kada su tu bili mnogi poznati igrači. Pratio sam baš ove zadnje kvalifikacije. Posebno mi je drago vidjeti da jedan igrač kao Edin Džeko, koji je toliko toga napravio u karijeri, trudi se i dalje da pomogne reprezentaciji. Jesu li mene nekada zvali? Ne, nisam imao nikada kontakt sa N/FSBiH.
U slobodno vrijeme Budimir – uči za fakultet.
– U Zagrebu sam upisao ekonomiju i još pet ispita me dijeli do kraja. Vjerujem da ću uskoro diplomirati. Da li ću nakon karijere raditi nešto u struci ili ostati u fudbalu, ne znam niti još o tome razmišljam. Želim što više uživati u karijeri koja ne traje mnogo, kazao je Ante Budimir na kraju razgovora za Reprezentacija.ba portal.