“Imam 44 godine i nikada se nisam ženio, nemam djece i živim sam…”
Prije par dana u dvoriše mi je ušla jedna mlada djevojka, od nekih 20-ak godina, onako fina, pristojna… baš lijepa i počela je da priča kako ima težak život, kako joj je otac po**nuo, te živi sama sa bol.esn.om majkom i da joj treba novac da može upisati narednu godinu fakulteta, pa ako bih mogao da joj pomognem.
Alergičan sam na sve ove što prose, što idu od vrata do vrata, ali ona nije bila kao svi ostali što svakodnevno dolaze…
Rekao sam joj da uđe kod mene u kuću jer je vani bilo pakl.eno vruće da se dogovorimo. Pristala je, kada je ušla unutra ponudio sam joj da mi jednom sedmično dolazi da održava kuću, pere veš, briše prašinu i tako to, neke sitnice koje realno cijeli život i sam odrađujem, a da ću joj za uzvrat ja platiti cijelu godinu fakulteta.
Naravno zahtijevao sam da mi donese index i da se uvjerim i sam da je ono kako mi se pradstavlja.
Nije mogla da vjeruje, isti dan mi je donijela index u kojem su vjerovali ili ne sve 10-ke i 9-ke. Sada na jesen treba da upiše treću godinu fakulteta i odlučio sam da je od ove godine skroz finansiram, znači sve i školarina, i knjige i odjeća, sve, sve, sve… kao neku stipendiju da joj dajem, jer djevojka to zaslužuje.
Hvala bogu ja imam i mogu joj to priuštiti i to bezuslovno. Nakon što sam je bolje upoznao, čak sam joj išao i kući, upoznao joj mamu, rekao sam joj da mi ne mora dolaziti čistiti kuću, jer ne želim da je ponižavam poslovima čistačice i spremačice.
Život mi konačno počinje imati neki smisao, mislio sam do prije par dana da sam prosto zalutao na ovaj svijet izgleda da nisam!”
