Pošto sam se dugo vremena osjećao loše otisao sam na privatnu kliniku i uradio detaljne analize i dan prije mog vjenčanja pozivaju me hitno da moram doći na razgovor.
I tada su mi rekli da imam opaku bolest i da mi nije ostalo još puno vremena, prosto sam bio u nevjerici i nisam znao šta da kažem svojoj vjerenici.
Ali smogao sam snage i sve sam joj ispričao te rekao da ne želim da se vjenčamo jer neću da ona pati zbog toga, ali samo mi je rekla da se nacrtam na vjenčanju pa makar to posljednje bilo ali hoce da bude moja supruga.
I tako je i bilo vjenčali smo se, dok su svi ljudi u sali slavili nas dvoje smo bili na terasi i plakali kao djeca pitajući se zasto nam ovo zivot radi jer do prije par dana bili smo presretni.
Ali koliko god bilo tesko ona je bila uz mene i tješila me govoreci kako ce sve biti uredu i da ona ne vjeruje u to sto su ljekari rekli.
I vjerujte poslije par dana stiže meni koverat s klinike kako su oni pogriješili i pogrešne nalaze mi pročitali, tj. da su me zamijenili s nekom osobom istog imena.
Koliko sam bio ljut na njih zbog te greške opet sam bio neizmjerno sretan jer mi se zivot ne gasi i nastavljam živjeti s svojom najdražom ženom.”
(Ispovesti.com)