Da na Balkanu rastu veliki ljudi koji vide srcem bolje nego neki očima, pravi je primjer gest učenice srednje škole Sergije Stanić iz Podgorice, Anđele Bogojević, koja je pokazala kako se voli i stoji uz prijatelja kada se on nađe u nevolji. Kada je nekoliko dana pred maturski bal, njen godinu dana stariji drug Damjan ostao bez pratilje, bez razmišljanja mu je rekla da ne brine i da će ona biti njegova pratilja.
Njihov defile na balu propraćen je gromoglasnim aplauzom, a snimci i slike na društvenim mrežama riječima hvale i suzama. Naime, Damjan je na bal došao u kolicima koje je Anđela gurala.
Damjan Tomić, (19) maturant srednje škole Sergije Stanić iz Podgorice, samo je naizgled limitiran svojim hendikepom da vodi normalan život. Iako boluje od mišićne distrofije, on je riješio da se hrabro probija kroz život, kako sam kaže, sa osmijehom na licu. Srednju školu je završio rame uz rame sa svojim vršnjacima, a prema njegovim riječima, veliku zahvalnost duguje zamjenici direktora Saši Kovačević, razrednom stariješini Gordani Zeković, drugarima i profesorima, pošto se za četiri godine školovanja nikada nije osjećao kao drugačiji ili ugrožen.
– Hendikep me nikada nije sputavao u bilo čemu, uvijek me je odeljenje smatralo kao ravnopravnog člana duštva. Za četiri godine školovanja imam samo lijepe uspomene, svi su bili puni razumijevanja i pažnje, uvijek tu da mi izađu u susret, čak i kada sam odsustvovao iz zdravstvenih razloga – rekao nam je na početku razgovora harizmatični Damjan.
Na pitanje kako je došlo do toga da mu Anđela, koja je godinu dana mlađa od njega, bude pratilja na maturskom balu, kaže da je to ispalo slučajno, kada je drugarica iz razreda zbog opravdanih razloga morala da mu otkaže.
Anđela, koja se sa Damjanom poznaje tri godine, od kojih se intezivno druže u posljednjih godinu dana, kaže kako se uopšte nije dvoumila da mu bude pratilja kada je čula da joj je drugar u problemu.
– Poznajemo se tri godine i naše prijateljstvo je postalo neraskidivo posljednjih godinu dana. Damjan je za mene ubjedljivo najbolja osoba na svijetu, i uvijek je tu za mene kad mi je najpotrebnije. Kada mi je rekao da je ostao bez pratilje, nisam ni razmišljala, samo sam mu rekla ideš sa mnom. Znate, ja sam odmah znala da je to izvodljivo, predložila sam mu i on se jednostavno oduševio. Znala sam koliko mu ta matura znači, mjesecima je sa uzbuđenjem pričao kako je iščekuje nestrpljivo – kaže nam Anđela, dodajući da su pomoć imali i u vidu Lazara Ilića, kreatora iz Podgorice koji je čuvši od Damjana o čemu se radi, jednostavno riješio da im pokloni haljinu.
Njihov dolazak na maturski bal bio je propraćen gromoglasnim aplauzom koji je trajao dok su išli ka ulazu hotela gdje se matursko veče i odigravalo.
– Cijeli dan sam zamišljao taj izlazak. Imao sam ogromnnu tremu, ali onu slatku, pozitivnu. Pitao sam se da li će sve dobro ispasti na kraju, ali kako na sve gledam sa pozitivne strane, znao sam da će ishod biti dobar. Dočekani smo sa ovacijama i oboje smo bili presrećni – kaže nam Damjan, dodajući da je taj bal bio ostvarenje njegovog sna.
Slične impresije nosi i Anđela, koja nije skrivala sreću zbog osmijeha svog drugara.
– Srce mi je puno, i veoma mi je drago što sam bila dio svega toga i što sam mogla da prisustvujem njegovoj neizmjernoj sreći. Na kraju krajeva, svi komentari su bili pozitivni, izuzev nekih na društvenim mrežama. Tamo su mi u inboks slali pitanja kako sam mogla da odem sa invalidom, ali se nisam obazirala na to. Dešavalo nam se u nekoliko navrata kada nas vide zajedno čudno da nas gledaju, ali nas dvoje nije bilo briga – kaže nam Anđela, dodajući da će ako bude prilike, pozvati Damjana da on njoj bude pratilac na balu iduće godine.
Na kraju su se oboje složili da bi to bilo idealno, što zbog nezaboravne noći i drugarstva, što zbog aplauza, a nadamo se i zbog jedne pokazne vježbe ljudskosti na djelu. Koliko god da lako izgleda, teško je biti čovjek, a za Anđelu i Damjana smo poprilično sigurni da su na pravom putu.
blic