Moj deda je dokazao da nikada ni za šta nije kasno u životu.
On se do trideset i neke bukvalno zezao i svi su mislili da od njega neće biti ništa, a onda se oženio svojom najboljom drugaricom pa je nekako u to vrijeme došlo i oslobođenje a komunisti otvorili kurseve i škole jer im je falilo raznih kadrova.
Tu on upiše školu i prekvalifikuje se za elektrotehničara, pa kasnije ode i na faks. Završi faks kad mu je najstariji sin imao 18 godina pa zajedno sa njim upiše vozački da polaže.
Položi vozački, kupi kola, natovari porodicu pa obiđe cijelu Evropu uzduž i poprijeko u toku nekoliko narednih godina. Kada došlo vrijeme za penziju nije htio da ide, kaže može još da radi i radio do sedamdesete.
Poslije toga da mu ne bude dosadno pođe u neki klub ljubitelja poezije i sa osamdeset i pet napiše knjigu pjesama.
Evo ga ima 92 godine i svaki dan me tjera da ga uvedem u tajne kompjutera jer obožava da gleda klipove na Jutjubu.
(Izvor: Ispovesti.com)