“Prvo što Nemanja uradi kada dođe u Vrelo je da ode u lokalnu prodavnicu, uzme svesku sa dugovanjima mještana i sve plati”, ovim riječima nam Ljiljana Popović, radnica u istom tom marketu objašnjava velikodušnost fudbalera Chelsea.
Nemanja Matić možda zarađuje milione u Chelseaju i njegova reputacija odličnog veziste ga prati kud god da ode, ali ono što je manje poznato je i velikodušnost reprezentativca Srbije. Kad god ima priliku Matić prvim avionom dođe kući, u selo 15 kilometara udaljeno od srbijanskog Obrenovca i svo svoje vrijeme provede u Vrelu, gdje svakodnevno pomaže mještanima ovog mjesta, piše “24sata“…
“Nisu samo dugovi u prodavnici ono što Nemanja reguliše. On izlazi u susret i komšijama koji nisu baš u zavidnim situacijama i nikada im ne traži da mu taj novac vrate. Neko vrijeme je regulisao i kockarske dugove svojih vršnjaka, čak mu ni to nije bilo teško. Mada, bolje vam je da pođete dole do crkve, oni vam mogu reći malo više o Nemanji”, savjetuje nam Vladeta Radović, koji poznaje fudbalera Chelsea od malih nogu.
Samo nekoliko metara uz put, nalazi se i crkva Svetog oca Nikolaja, a ispred nje nas dočekuje i otac Aleksandar Ćosić.
“Nemanja često u intervjuima kaže kako je ova crkva ljepša i od samog Big Bena. Ljeti dođe sa sinom, pa voze biciklo i igraju fudbal tu u dvorištu. Ovu česmu ispred crkve je on napravio. Dao je veliki novac za nju, a mi smo mu uzvratili likom Svetog Georgija, pošto je Đurđevdan njegova slava. Tu možete da vidite i tablicu sa zahvalnicom njemu i njegovoj porodici”, priča Ćosić.
Ubrzo nam se pridružio i otac Nebojša Milivojević, koji služi u okviru ove crkve još od kraja devedesetih i često ima prilike da priča sa Nemanjom kad se on nađe u Vrelu.
“Ova česma je samo početak onoga što Nemanja planira da uradi ovdje. Pričamo dosta kad god se vidimo, imamo velike planove za ovo mjesto. Pa vidjeli ste i u Ubu što je izgradio veliki sportski centar. To je stvarno momak sa velikim srcem, koji je uvijek spreman da pomogne. Evo otiđite i do osnovne škole koju je on pohađao, tamo isto možete da vidite šta je uradio”, kaže Milivojević.
I zaista, škola koja se nalazi tik ispod crkve izgleda savremenije od većine beogradskih, a direktor Boško Sarić nam objašnjava zašto je to tako.
“Nemanja je odmah renovirao igralište gdje su djeca trenirala, a to hoće da uradi opet na ljeto. Planira da donese mobilne koševe, golove, lopte, a onda i propratni materijal za vježbanje. On je renovirao i cijelo desno krilo škole, pa tako djeca sada imaju jednu učionicu više da pohađaju nastavu”, rekao je Sarić.
Vrelo izgleda živi i diše plućima Nemanje Matića, a u porti crkve smo sreli i Lazu Zlatomira, dedicu koji najbolje zna Nemanju, jer ga je čuvao kao dijete.
“Neke moje komšije znaju da budu ljubomorne, jer se on uvijek meni prvom javi, ali to je zato što ga najduže znam. Sa mnom je odrastao, bukvalno sam ga ovim rukama čuvao. Sjećam se da je bio jako ružno dijete, pa sam čak i njegovoj majci rekao “Kud rodi ovakvu bebu”. Ipak, Nemanja je momak za uzor, koga god da pitate ovde o njemu, svi će vam reći samo pozitivno. Onaj koji kaže bilo šta drugo, taj ga mrzi bez ikakvog razloga“, priča Zlatomir.
I dok većina fudbalera odmah zaboravi odakle su došli i čega su se sve odrekli da bi bili svjetski fudbaleri, Nemanja Matić je najbolji dokaz kako se poštuju korijeni i osobe koje su odrasle sa vama.
